Doveli su nas do aerodroma. Smjestili su nas u deportacijsku dvoranu zajedno s nekoliko egipatskih obitelji iz Italije i Libije kojima nije bio dopušten ulazak u zemlju kako se ne bi pridružili demonstracijama. Tu smo zadržani idućih 16 sati. Prostor je bio zadimljen, prljav, pun žohara. Trebali smo se okupati, odspavati. To je bilo naravno nemoguće, ali barem smo mogli vidjeti, govoriti i koristiti se rukama.Iduće jutro smo odvedeni do šaltera KLM-a kako bi ovjerili kartu za Amsterdam. Nismo morali platiti naknadu zbog promjene leta.Na najgori mogući način shvatili smo kakva je situacija u Egiptu, a da nismo razgovarali ni sa jednim protestantom. No, sve nam je bilo jasno nakon što smo prošli kroz glavno oružje Mubarakove policijske države, kroz „hotel“ koji već niz godina ima isti meni. Nije sve počelo prija dva tjedna. Traje to već 30 godina.