Komentari (21)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
čovječe,tebe nitko ne doživljava.šta pišeš i copy-pastaš tolike priče bezveze.koji ti je racku.šta bi ti htio biti neki muslimanski revolucionar ili političar.daj buraz odjebi odavde sa tim zagađivanjem medijskog prostora
6. februara omladinski pokret je poslao prkosni odgovor u odgovoru na potpredsjednika Omar Suleiman je upozorenje da su prosvjedi bili \"vrlo opasno\", a jedina alternativa za dijalog bio \"udar\" ( vidi 08:00 ). U e-mail poslan na svoje Facebook stranice kaže: Metode Omar Soleiman u suočavanju s prosvjednicima postalo neprihvatljivo kao i Egipćani neće prihvatiti ništa, ali pravda sada. Izjave Omar Soleiman, da neće tolerirati prisutnost bilo više prosvjednika, te da on neće tolerirati nastavak tih događaja, je jasna prijetnja na prosvjednike u Tahrir trgu, a ne prihvatiti njegovu prijetnja, naprotiv, prosvjednici će se nastaviti i neće prestati dok ne svrgnu ovaj rezim tiranin. U isto vrijeme, nalazimo da je egipatski režim je uhićen egipatski sudionika u prosvjedima, a aktivisti i blogerima.
NASTAVLJENI SUKOBI-rotestanti na sjeveru Egipta (grad Port Said) napali vladine zgrade.Jedan protestan je u. bijen od strane policije.
Tunižanin vojnici gledati građana ransacking centar režim t.e. rora: Kef Tunižanin građani pretražiti sigurnost / mučenje centar, dok vojnici stoje i gledaju. Mnogi građani ulaze u te mučenja centri zdrava, i ostaviti bilo teško p. ovrijeđen ili m. rtav. Bez pomoći vojske, režim zaposlen u. bojice pobjegli prije nego što su mogli biti izvedeni pred lice pravde. http://www.liveleak.com/view?i=9d8_1297190385 \"Izrael angažirana u ozbiljnim represije nenasilnog aktivizma\" http://www.liveleak.com/view?i=a01_1293571851
Prema informacijama do kojih je došao \"San\", uglavnom se prisluškuju razgovori predsjednika najvažnijih političkih stranaka iz Sarajeva, najistaknutijih političkih ličnosti, nekolicine privrednika i novinara iz glavnog bh. grada. Izvor-24sata.info
Sve ovo važno je i za BiH, jer je \"Telekom Srbije\" vlasnik \"Telekoma Srpske\" i, kako navode izvori lista \"San\", iz Banjaluke i Beograda prisluškuju se telefonski razgovori u BiH. To se čini preko specijalnih optičkih kablova koji prenose telefonsku, video i kompjutersku vezu. U svakom tom kablu nalazi se oko 700 optičkih niti. Stručnjaci ističu da takva oprema omogućava prisluškivanje svakog razgovora na fiksni telefon i mobitel, kontrolu elektronske pošte i preuzimanje SMS poruka.Isti izvori kažu da prisluškivanje razgovora u BiH ide preko Banjaluke i oni najvažniji snimci razgovora šalju se u Beograd u sjedišta civilnih i vojnih obavještajnih službi Srbije. Određeni transkripti završe i u nekim uskim krugovima u Banjaluci.
Građane BiH prisluškuju iz Srbije \"Telekom Srbije\" posjeduje specijalnu opremu za prisluškivanje i specijalne veze koje koriste srbijanske obavještajne službe, a njihova vrijednost procijenjena je na oko 20 miliona eura. Pošto je raspisan tender za prodaju \"Telekoma Srbije\", otvoreno je pitanje šta će biti sa tom opremom koju je ta kompanija kupila i platila, a stav je da se ne smije prodati u paketu sa preduzećem.
Bajden traži prekid policijskog nasilja u Egiptu Tanjug | 09. 02. 2011. - 07:15h Potpredsednik SAD Džozef Bajden zatražio je od potpredsednika Egipta Omara Sulejmana da egipatska policija odmah prekine hapšenja, maltretiranja, prebiijanja i zatvaranja novinara, kao i političkih aktivista i predstavnika građanskog društva. Bajden je u razgovoru sa Sulejmanom ponovio američku podršku mirnoj tranziciji u Egiptu kao, kako je rekao, nepovratnom napretku koji odgovara aspiracijama egipatskog naroda, saopštila je sinoć Bela kuća.
U međuvremenu, procurila američki diplomatski kabela provedena na Wikileaks web stranice su pokazali da je Sulejman je imenovan kao Izrael preferirani kandidat za nasljednika predsjednika Mubaraka, nakon razgovora s američkim dužnosnicima u 2008. godini ( link http://www.wikileaks.ch/cabl e/2008/08/08TELAVIV1984.html )
Doveli su nas do aerodroma. Smjestili su nas u deportacijsku dvoranu zajedno s nekoliko egipatskih obitelji iz Italije i Libije kojima nije bio dopušten ulazak u zemlju kako se ne bi pridružili demonstracijama. Tu smo zadržani idućih 16 sati. Prostor je bio zadimljen, prljav, pun žohara. Trebali smo se okupati, odspavati. To je bilo naravno nemoguće, ali barem smo mogli vidjeti, govoriti i koristiti se rukama.Iduće jutro smo odvedeni do šaltera KLM-a kako bi ovjerili kartu za Amsterdam. Nismo morali platiti naknadu zbog promjene leta.Na najgori mogući način shvatili smo kakva je situacija u Egiptu, a da nismo razgovarali ni sa jednim protestantom. No, sve nam je bilo jasno nakon što smo prošli kroz glavno oružje Mubarakove policijske države, kroz „hotel“ koji već niz godina ima isti meni. Nije sve počelo prija dva tjedna. Traje to već 30 godina.
Potom smo išli kroz neke hodnike, uspinjali se stepenicama do jedne sobe. Tu su mi skinuli povez s očiju.Jedan čovjek mi se nasmiješio i pitao me:\"Gospodine Robert, kako ste?\"\"Nisam dobro i ljut sam,\" odgovorio sam mu. On se ispričavao izvanrednom situacijom, a meni nije bilo ni do čega. \"Ali, idete kući, vodimo vas na aerodrom, to je dobra vijest,\" rekao mi je. Da, bila je to dobra vijest , iako to nisam priznao. Vraćene su mi sve stvari. Morao sam potpisati da sam ih preuzeo. Vidio sam da je pet sati. U zatvoru sam proveo 27 sati.Nakon toga su mi ponovno stavili povez na oči i smjestili me u jedan automobil. Nakon nekog vremena su mi povez skinuli. Do mene je sjedio Abdelilah. Njemu istražitelji nisu rekli da je oslobođen.
Broj 33 No, prošla su 24 ili čak i više sati, a ja sam i dalje svezan mogao slušati ljavanje nad zatvorenicima.Čuo je kako govore: \"U ovom hotelu imamo samo dvije stvari na meniju – so. i si.\".Užas je trajao beskonačno. Stalno su mi naređivali – Šuti, ovdje se ne govori, razumiješ li. Tjerali su me da uriniram dok sam sjedio. Vrijeme je sporo prolazilo. Dodijeljen mi je novi istražitelj. Ponavljao sam: \"Želim razgovarati s nekim tko govori dobro engleski. Moram na aerodrom!\" I onda u trenu je sve bilo gotovo. Naredili su mi da ustanem i kažem svoj broj. Bio sam broj 33.
Drugi muškaraca mi je uzeo sat, vjenčani presten, kaiš, i naredio mi da skinem cipele, hlače, košulju, džemper. No, ostao sam u donjem vešu. Kasnije mi je Abdelilah rekao da se on morao skinuti do gola. Njemu su prijetili i silovanjem. Kada je rekao da više nema i iračko državljanstvo, kazali su mu da je imao sreću. Iračani prolaze poput Egipćana.Ja sam ipak pitao istražitelja, zašto nam ovo rade. On je kazao da u kaosu u kojem se zemlja nalazi moraju znati tko su stranci koji dolaze. No, siguran sam da su već znali tko smo. Istaknuo sam da smo novinari Radija Slobodna Evropa kojeg financira američki Kongres. Samo mi je odgovorio da postoji procedura.
Bilo nam je zabranjeno gledati, ali posve sam siguran da se radilo o sjedištu egipatske službe sigurnosti , Mukhabarat, kojoj je na čelu sadašnji potpredsjednik države Omar Suleimani, zadužen za pregovore i „mirnu tranziciju“.U jednom trenutku sam pomislio – trebam ih pitati kamo nas vode. Na sreću, to nisam učino. Svezali su nam oči, stavili lisice na ruke i smjestili u drugi automobil. Kratko smo se vozili. Iz automobila smo odvedeni u neko dvorište. Netko mi je priša s leđa, udario me i upitao na engleskom, odakle sam.\"Ja sam Britanac,\" rekao sam, na što je njegov odgovor bio prilično sarkastičan. \"A, Britanac ste?!\" U tom sam trenutku prvi put čuo metalni zvuk, poput zmije zvečarke. Odveli su nas u neku ćeliju, i posve sam siguran da sam ćuo Ahmeda kako urliče u bolovima.Nakon toga su me vodili kroz neke hodnike do jedne ćelije gdje mi se jedan glas obraćao, kako je sam rekao, ne na dobrom Engleskom. Odvezali su mi ruke i naredili da ispraznim djepove.
U redu, odgovorili smo, mislili smo da je riječ o sigurnosnoj proceduri. Vrtili smo se uokolo, dok je naš vozač bio ispitivan. Pitali su ga da li poznaje nekoga Palestinca, ima li broj Hamasa i slično.Nazivali su nadređene. Zatražili su naše mobilne telefone. Jedan sam zadržao. Nakon toga su ponovno sjeli u naša kola i Ahmedu zapovjedili da slijedi vozilo ispred. On nam je rekao - ne idemo prema gradu. Bio je zabrinut i počeo govoriti kako se nada da neće biti pretučen. Šutao sam.Dovezli smo se do neke prazne zgrade. Pored nje je bila jedna na kojoj je pisalo Telekomunikacije.