Lincovanje i vrijedanje -Vjesanje sunija u Iranu http://www.youtube.com/watch?v=j90gPy4I3JQ&feature=player_embedded#! Siije.-video-http://www.youtube.com/watch?v=VbTepLb0Bxo&feature=related

\"Kada je sud donio svoju odluku, 15 Septembra 1931 god. Omar Al-muhtaar je rekao: Svi smo Allahovi i svi ćemo se Allahu vratiti! Sud je proglasio za Omara Almuhtaara smrt vješanjem u centru grada Slooqa. Presuda je izvršena sljedeći dan, Septembra 16 1931. god. Vješanje je obavljeno pred hiljadama Libijaca koje su okupili Italijani iz različitih koncentracionih logora da budu svjedoci vješanju. Historičari su zabilježili zadnje riječi Omara Almuhtaara prije smrti: O ti dušo smirena, Rabbu svome vrati se, zadovoljna i sretna u džennetu smjesti se!\"

Uz njemačku pomoć vraćeni su izgubljeni talijanski teritoriji, te zajedničkim snagama njemačka i talijanska vojska napada Egipat. U travnju 1941. u bitki kod Tobruka poražena je vojska njemačkog generala Rommela, a nakon poraza u bitki kod El Alameina u potpunosti su poražene snage Sila Osovine u Libiji. U veljači 1943., njemačke i talijanske snage bile su prisiljene napustiti Kirenaiku i Tripolitaniju, čime završava talijanska kontrola nad Libijom. U razdoblju između 1943. i 1951. Kirenaika i Tripolitanija dolaze pod britansku upravu, dok Fezan potpada pod francusku upravu. Godine 1944., Idris I. vraća se iz egzila iz Kaira, ali odbija zauzeti mjesto u Kirenaiki sve dok se 1947. nisu uklonili neki elementi strane kontrole. Prema uvjetima mirovnog sporazuma sa Saveznicima 1947., Italija se odrekla svojih pretenzija na Libiju.[12] http://hr.wikipedia.org/wiki/Libija

Godine 1934., Italija za svoju koloniju uvodi ime „Libija“ (talijanski: Libia), koje se odnosilo za skup triju pokrajina ove kolonije. Glavni organizator otpora talijanskoj okupaciji bio je Omar Muhtar koji je skoro 20 godina vodio pokret otpora, sve dok ga 1931. nisu uhvatile talijanske snage i objesile. U razdoblju između 1928. i 1932. talijanska vojska je direktno ili indirektno u logorima pobila polovicu beduinskog stanovništva kolonije.[11] Emir Kirenaike Idris I. vodio je libijski otpor talijanskoj okupaciji u razdoblju između dva svjetska rata. Tijekom Drugog svjetskog rata, u Libiji su se odvile neke od važnih bitaka. U rujnu 1940. Italija je iz Libije pokrenula napad na Egipat. Ubrzo su iste godine britanske snage pokrenule protunapad kojim su prislilili talijanske snage na povlačenje u Libiju. Nakon što su izgubili Kirenaiku i veliki dio vojske, Italija traži pomoć od Trećeg Reicha.

U razdoblju od 1912. do 1927. područje Libije bilo je kolonija Kraljevine Italije, poznato pod nazivom Talijanska Sjeverna Afrika. Kasnije je, u razdoblju od 1927. pa sve do 1934. ovaj teritorij razdvojen na dvije kolonije zvane Talijanska Kirenaika i Talijanska Tripolitanija, kojom su upravljali talijanski kolonijalni namjesnici. Talijanski kolonijalizam imao je strahovite posljedice po stanovništvo ovih područja, te je znatan broj Libijaca poginuo u zatvoreničkim logorima i borbi za oslobođenje. U ovo kolonijalno vrijeme, u Libiju se doselilo oko 150.000 Talijana, koji su činili oko petine od ukupnog stanovništva.

S površinom od skoro 1.800.000 km², Libija je četvrta po veličini država u Africi, te sedamnaesta na svijetu. S obzirom na površinu, Libija ima vrlo mali broj stanovnika, a od ukupno 5,7 milijuna stanovnika, njih 1,7 živi u glavnom gradu Tripoliju. Tripolitanija, Kirenaika iFezan tri su regije na koje se Libija tradicionalno dijeli. Zbog visokih prihoda od prodaje nafte, te malog broja stanovništva ovo je jedna od najbogatijih država u Africi. Libija ima najveći indeks ljudskog razvoja u Africi, te također i jedan od najvećih BDP-a po stanovniku na afričkom kontinentu.

Službeno Libija se naziva Velika Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija. Država se nalazi u sjevernoj Africi na obali Sredozemnog mora. Graniči na istoku s Egiptom, na jugoistoku sa Sudanom, na jugu s Čadom i Nigerom, na zapadu s Alžirom te na sjeverozapadu sTunisom. Do početka 20. stoljeća područje današnje Libije bilo je pokrajina Osmanskog Carstva. Godine 1912. Libija je postala talijanskomkolonijom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bila je poprište žestokih pustinjskih borbi, a nakon rata Libiji je dana neovisnost. Otkrićenafte 1959. potpuno je preobrazilo dotada siromašnu zemlju ovisnu o stranoj pomoći. Godine 1969. u vojnom je udaru vlast preuzela vojna skupina na čelu s Moamerom Gadafijem koji od tada vlada zemljom, iako nema formalnih funkcija.

Usne su mi cvokotale pri kraju razgovora gdje sam mu naredio da se vrati u svoju celiju da bi navecer stajao pred sudom.\" Kada mu je italijanski general ponudio zadnju ponudu, da ga ucini njihovom marionetom i da mu bude dozvoljeno da zivi kao i ostale vodje njegova naroda, on je odgovorio, \" Ja se necu prestati boriti protiv tebe i tvojih ljudi sve dok ili vi ne napustite moju zemlju ili ja napustim svoj zivot. I kunem se Njime koji zna sta je u ljudskim srcima da da mi nisu ruke vezane u ovom trenutku, borio bi se protiv tebe golim rukama, star i slomljen kakav jesam..\"

I govorio je Omar Muhtar,Šejh šehida:\" Neću napustiti ovo mjesto dok ne dobijem jedno od dva dobra-šehadet ili pobjedu\" i \" Nećemo se prestati boriti protiv okupatora dok iz ne izbacimo iz zemlje ili dok ne umremo u borbi\". A kada su ga pitali da ide na hadždž rekao je:\" Nagrada hadždža nije veće od nagrade odbrane Allahove vjere i moje zemlje...\" Vojni oficir koji ga je ispitivao poslije njegovog zarobljavanja je rekao:\"Kad je dosao u moj ured ja sam zamisljao da cu vidjeti nekoga poput hiljada murabita koje sam susretao u pustinjskim ratovima. Ruke su mu bile svezane, imao je slomljene kosti uzrokovano borbama, vuceci sam sebe, jedva sposoban da hoda. Uocavalo se nad njim da je bio covjek ne kao svi normalni ljudi cak i mada je lisen slobode. Kada se sakupljao da ode, odusevila me i sokirala istovremeno, blistavost njegova lica koja je bila poput sunceve svjetlosti.

Da bi smirili njegovu vojsku, italijeni su mu nudili visoke pozicije i obilje. Zauzvrat su trazili da se preda i prati njihove kolonijalne želje i ambicije. On je odgovorio jednim popularnim citatom rekavsi: \" Ja nisam slatki zalogaj hrane koji moze svako progutati. Nebitno koliko dugo pokusavali promijeniti moje vjerovanje i misljenje, Allah ce ih poniziti.\" Zatim su mu ponudili da napusti svoj grad da zivi blize vladajucoj partiji kompletno sa mjesecnom platom, ali on je opet odbio rekavsi: \"Ne, ja necu napustiti svoju zemlju dok se ne sretnem sa svojim Gospodarom. Smrt je meni bliza nego bilo sta drugo. Ja na nju cekam svaki minut.\"

Omer Muhtar (1862-1931), vođa libijskog pokreta otpora , poznat pod nadimcima \"Šejh šehida\" i \"Lav Cyrenaike\". Bio je vođa libijskog otpora protiv italijanskih okupatora u periodu 1911-1931 godine i učestvovao je u preko 1,000 bitaka.1931.godine u jednoj od tih bitaka je ranjen, kao sedamdesetogodišnji starac,da bi ga italijani poslije suđenje p. ogubili na vješalima.

Benito Mussolini se zakleo da muslimani nece sagraditi džamiju u Rimu sve dok se crkva ne izgradi u Mekki. Nakon osvajanja Cyrenaicae italijanski dikator se prozvao “macem islama”. Kompletan tekst link http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000031R024.html

zANIMLJIVA SLICICA --Gadafi-I http://www.google.com/imgres?imgurl=http://3.bp.blogspot.com/_dwS7qfzBHmQ/SkPvP4BOYKI/AAAAAAAAG0g/vV-mcbBoPoI/s400/Gaddafi-italy-omer-muhtar1.jpg&imgrefurl=http://southafrica-pig.blogspot.com/2009_06_01_arch

Slike OMERA MUHTARA http://www.google.com/images?rlz=1C1RNPN_enBA394BA394&q=omer+muhtar&um=1&ie=UTF-8&source=univ&ei=E8gcTY6FDIyv8QOj04TDBQ&sa=X&oi=image_result_group&ct=title&resnum=6&ved=0CEgQsAQwBQ&biw=1037&bih=654

Tekst-Sjecanje na sejha Omera Muhtara (Na slici sejh u lancima Italijanskih okupatora) http://sunnairan.wordpress.com/2010/06/20/in-remembrance-of-omar-mukhtar-the-second-abdulmalek-rigi/