I govorio je Omar Muhtar,Šejh šehida:\" Neću napustiti ovo mjesto dok ne dobijem jedno od dva dobra-šehadet ili pobjedu\" i \" Nećemo se prestati boriti protiv okupatora dok iz ne izbacimo iz zemlje ili dok ne umremo u borbi\". A kada su ga pitali da ide na hadždž rekao je:\" Nagrada hadždža nije veće od nagrade odbrane Allahove vjere i moje zemlje...\" Vojni oficir koji ga je ispitivao poslije njegovog zarobljavanja je rekao:\"Kad je dosao u moj ured ja sam zamisljao da cu vidjeti nekoga poput hiljada murabita koje sam susretao u pustinjskim ratovima. Ruke su mu bile svezane, imao je slomljene kosti uzrokovano borbama, vuceci sam sebe, jedva sposoban da hoda. Uocavalo se nad njim da je bio covjek ne kao svi normalni ljudi cak i mada je lisen slobode. Kada se sakupljao da ode, odusevila me i sokirala istovremeno, blistavost njegova lica koja je bila poput sunceve svjetlosti.