Trećeg i posljednjeg dana sastanka u planinskom odmaralištu Kumgang, u Sjevernoj Koreji, porodice su dobile dva sata da se pozdrave i ponovo razdvoje.
Dopisnici javljaju da je to bio emotivno veoma težak trenutak, pošto je većina prisutnih u sedamdesetim, osamdesetim ili devedesetim godinama bila svjesna da se vjerovatno više nikada neće sresti.
Neki od njih proveli su posljednje minute u zagrljajima, a ostali su pokušali da budu hrabri dok su se držali za ruke i brisali suze sjedeći za stolovima označenim brojevima u glavnoj sali odmarališta.
Na televizijskim snimcima prikazana je starija žena iz Sjeverne Koreje kako pokušava da oraspoloži prisutne za svojim stolom tražeći od njih da obaraju ruke, da bi pokazala svoju fizičku snagu.
Potom su građane Sjeverne Koreje odvezli autobusi, dok su im njihovi južnokorejski rođaci mahali.
Ovo je bilo tek drugo ujedinjenje porodica u posljednjih pet godina, a njihova interakcija bila je strogo ograničena na šest dvosatnih susreta, uključujući sastanke u zajedničkoj sali i privatne susrete bez televizijskih kamera.
Ovog puta, na sastanak je došlo skoro 400 građana Južne Koreje i 140 njihovih rođaka iz Sjeverne Koreje. Oni su razdvojeni više od 60 godina zbog podjele koja je nastala usljed korejskog rata, vođenog od 1950. do 1953. godine.
Sukob je okončan primirjem, a ne mirovnim sporazumom, što znači da su dvije Koreje u tehničkom smislu i dalje u ratu. Zbog toga su razmjena pisama i telefonski pozivi zabranjeni.
