Šta se dešavalo 3. maja u Dobrovoljačkoj: Haška presuda i njoj kontradiktorne teze Tužilaštva BiH

Kolona je u konačnici stigla do Komande na Bistriku, no tu su počeli problemi. Oficiri pod komandom Kukanjca su odbili ostaviti oružje na Bistiriku. Ipak, učinjen je ustupak i prapadnicima JNA je dozvoljeno da ponesu lično naoružanje, uključujući i automatske puške.

Kolona u kojoj je bio Izetbegović je krenula prema Predsjedništvu, zaustavljena je u ulici Hamdije Kreševljakovića, tadašnjoj Dobrovoljačkoj. Branitelji, pripadnici TO BiH i Zelenih Beretki su se htjeli lično uvjeriti da se tu zaista nalazi Izetbegović.

Nakon toga došlo je do pucnjave, u kojoj je poginulo šest osoba, pripadnika JNA. Tada je na televiziji zabilježeno kada je general Jovan Divijak pozvao branioce da ne pucaju na kolonu.

"Ne pucaj, ne pucaj!", govori Divijak.

O samom incidentu je govorio i prvi svjedok događaja, general Kukanjac.

"Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol'ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vreme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela... Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to obelodanim. Novosti nisu smele, Politika - ma ni govora. Televizija Srbije - ma ni govora. Radio Beograd - ma kakvi", govorio je Kukanjac.

Nakon što je pucnjava zaustavljena, kolona JNA je nastavila put ka Lukavici.

Nelogične teze

Iako je Tužilaštvo BiH je u januaru 2012. obustavilo istragu protiv 14 osoba za slučaj "Dobrovoljačka", prije dvije godine ponovo je pokrenut isti slučaj i trenutno se odvija sudski proces.

Optužnicom koju je 12. maja 2022. godine podigao Sud BiH, obuhvaćeni su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško.

Uz optužnicu predloženo je saslušanje 277 svjedoka, kao i više vještaka, a priloženo je više od 500 materijalnih dokaza kojima se potkrepljuju navodi optužnice.

Optuženi se terete da su u okviru svojih funkcija i ovlaštenja u vojnim, policijskim i civilnim strukturama, zajedno sa svojim podređenima, planirali, podstrekavali i izvršili napad na nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, pod pratnjom mirovnih snaga UN-a.

Dodaje se da optuženi "nisu spriječili ubistva i ranjavanja vojnika i civila, da su propustili da kazne izvršitelje ubistava i ranjavanja, mučili i nečovječno postupali prema zarobljenim vojnicima, kao i da su pomagali počiniteljima nakon izvršenog zločina".

Prvooptuženom Ejupu Ganiću se na teret stavlja da se kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine nije pridržavao dogovoru iz Lukavice koji je postigao predsjednik RBiH Alija Izetbegović sa srpskom stranom, odnosno Milutinom Kukanjcem o razmjeni i evakuaciji civila i vojnika JNA, iako je znao za njega, te da je podstrekavao rukovodni kadar TO RBiH da presretne i napadne mješovitu kolonu u kojoj su bili vojnici, njihove porodice i članovi saniteta.

To je, tvrdi Tužilaštvo BiH, učinio, "iako je znao da Alija Izetbegović nije zarobljen i da se nalazi u komandi II Vojne oblasti, zajedno sa Jusufom Pušinom".

Osim što Tužilaštvo BiH tvrdi da "Izetbegović nije bio zarobljen", tvrdi i kako kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitiman vojni cilj, a kako je to ranije utvrdilo Haško tužilaštvo. Hag je utvrdio da u slučaju "Dobrovoljačka" nema dokaza ni za pokretanje istrage, a kamoli podizanje optužnice.

Pravnici iz ureda haške tužiteljice Carle Del Ponte, su zaključili da je naoružana kolona JNA u Dobrovoljačkoj bila legitimna vojna meta i da je napad na nju bio zakonit. Alija Izetbegović, kojeg je kidnapovala i držala zarobljenog JNA, nije mogao garantovati vlastitu sigurnost, a kamo li siguran prolaz kolone JNA prema Lukavici.

Postavlja se pitanje koji je cilj suđenju kojem nema kraja. Mnogi se s pravom pitanju zašto prioritet nije na direktnim počiniocima ako je poznato da je i Haški sud, ali i domaći ranije ustvrdio da vrh tadašnje RBiH nije mogao imati kontrolu nad dešavanjima u Dobrovoljačkoj.

Činjenica oko koje se mogu svi složiti, je da je 2. i 3. maja 1992. godine spriječen državni udar tada već tuđe vojske, koja je bila na teritoriji nezavisne i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine.