Svijet
0

Prijevremeni izbori na Islandu

FENA
Foto: Reuters
Foto: Reuters
Islandski premijer Geir Haarde raspisao je parlamentarne izbore za 9. maja, dvije godine prije vremena.

Island je prva evropska zemlja u kojoj će biti održani izbori zbog snažnog nezadovoljstva naroda načinom na koji je vlada odgovorila na globalnu ekonomsku krizu.

Tokom sedmice su u više navrata održane demonstracije ispred parlamenta, na kojima se zahtijevala ostavka vlade koju čine Konzervativna stranka i njeni partneri.

Island je među najteže pogođenim zemljama u okviru globalne ekonomske krize - praktično je bankrotirao.

Opterećene ogromnom dugovima, islandske banke su krahirale, vrijednost nacionalne valute dramatično je pala, a nezaposlenost raste iz dana u dan.

Islanđani su, malo je reći, bijesni - u glavnom gradu Reykjaviku svakodnevno su organizirani protesti protiv vlade koja, kažu građani, ništa ne poduzima kako bi se izborila sa krizom, pa čak nije spremna ni da preuzme odgovornost za nju.

U srijedu uvečer se nezadovoljstvo pretvorilo i u nasilje. Demonstranti su automobil premijera Geira Haardea gađali jajima i konzervama. Potom su postali još agresivniji, i u četvrtak se njih oko dvije hiljade sukobilo sa policijom koja je na napad petardama, cipelema, kamenicama i toalet papirom odgovorila suzavcem, prvi put u posljednjih 60 godina.

Ali, šta je to što demonstrante najviše ljuti?

"Postoji čitav društveni pokret u koji su se uključili ljudi koji žele da obnove ovu zemlju. Razočarani smo u vladu, ne vjerujemo joj. Niko za sada nije preuzeo odgovornost, niti se izvinuo za nacionalni bankrot", kaže jedan učesnik protesta.

"Postoji opasnost od eskalacije, jer policija koristi sve agresivniju taktiku - ali to važi i za demonstrante. Mislim da bi ljudi trebali malo da se priberu, ali svakako je potrebno da održimo pritisak na vladu", dodaje njegov prijatelj.

Ali zbog čega su se Islanđani do te mjere koncentrirali na krivicu vlastite vlade, ako se uzme u obzir da je ekonomska kriza globalni fenomen?

Gunnar Sigurdson, pozorišni redatelj i organizator foruma na kojima građani mogu direktno da ispituju ministre, smatra da se Island nalazi u specifičnoj situaciji:

"Mislim da u Evropi stambeni krediti, koje ljudi otplaćuju za kuće u kojima žive, nisu toliko poskupjeli kao na Islandu, jer ovdje vlada velika inflacija. Ali ono što nas najviše iritira je činjenica da vlada ni na koji način nije prihvatila odgovornost - niko nije podnio ostavku, niko se nije izvinio za pogrešne poteze. Mislim da nas sada vjerovatno čekaju prijevremeni izbori, ali to neće samo po sebi riješiti problem. Ono što nam je potrebno je da nađemo ljude kojima ćemo moći da vjerujemo", kaže on.

Protiv vlasti se posljednjih sedmica i mjeseci protestiralo i u Letoniji, Bugarskoj i Grčkoj.

O tome da li će protesti da se prošire i na druge dijelove Evrope za BBC govori Jeremy Stretch, strateg Rabobanke u Londonu:

"Nalazimo se u situaciji u kojoj ljudi gaje nepovjerenje prema vladama i finansijskim sistemima, jer pogoršanje finansijskih i ekonomskih okolnosti dovodi do smanjenja vrijednosti njihovog novca. Nezaposlenost će, nažalost, nastaviti da raste, i lako bi moglo da se desi da se demonstracije prošire i na druge dijelove Evrope", kaže on.

Stretch dodaje da nije čudo da su protesti do sada bili ograničeni uglavnom na istočnu Evropu: "Istočnoevropske zemlje su se uključile u kapitalistički sistem - krenule su u pravcu Evropske unije i eurozone, u nadi da će im taj kišobran pružiti priliku za rast i zaštititi ih od najtežih posljedica krize. Nekoliko godina su bilježile znatan rast, ali prilike su se promijenile i životni standard ponovo pada, posebno na istoku, ali i na zapadu Evrope."

Riječ je o prvom velikom ispitu za eurozonu, napominje Jeremy Stretch: "Upravo obilježavamo desetu godišnjicu eura. Tokom tih deset godina imali smo priličnu ekonomsku stabilnost, uz nekoliko poremećaja, ali ovo je pravi lakmus test - ušli smo u ozbiljnu recesiju. Evropske privrede posrću različitom brzinom, što će izvršiti dodatni pritisak na eurozonu, u kojoj vladaju iste kamatne stope bez obzira na različite ekonomske i fiskalne prilike u različitim zemljama. Bit će zanimljivo promatrati kako će političari da izađu na kraj s tim."