Upoznali su se u školi u Varšavi kad im je oboma bilo po 12 godina. Tinejdžersku dob proživjeli su kao zagriženi neonacisti, a Pawel je bio poznati ulični nasilnik. Sa 18 su se vjenčali, a nekoliko godina kasnije Ola je od svoje majke saznala nešto sasvim novo i šokantno - imala je jevrejske korijene.
Odgovore na pitanja o svom porijeklu otkrila je u Jevrejskom historijskom institutu, koji prikuplja i dokumentuje iskustva Jevreja u Poljskoj kroz deset stoljeća.
Krenula je u potragu i za Pawelovim korijenima i saznala da je i kod njega isti slučaj.
"Nisam znala kako da mu kažem. Voljela sam ga iako je bio skinhead i panker i iako je tukao ljude. Svojevremeno je taj pokret u Poljskoj bio veoma snažan", ispričala je Ola za CNN-ovu emisiju "World's Untold Stories".
Ipak, morala se vratiti kući svome mužu neonacisti i otkriti mu da oboje imaju jevrejske korijene.
Roditelji iz straha krili porijeklo i od djece
Nakon Drugog svjetskog rata u Poljskoj je živjelo oko 350.000 Jevreja, što je tek deset posto jevrejske populacije od prije rata.
Godinama poslije su se iseljavali, a oni koji su ipak odlučili ostati svoje porijeklo su krili čak i od vlastite djece.
Tako je formirana kultura antisemita i mržnje.
Kad je Ola kući donijela dokumente koji potvrđuju njeno otkriće, Pawel je potrčao roditeljima i oni su mu otkrili porodičnu tajnu.
"Bio sam stopostotni nacionalista. Sve se vrtjelo oko bjelačke nadmoći i ja sam bio uvjeren da Poljska treba biti samo zemlja Poljaka. Jevreji su bili najveće zlo na svijetu. U Poljskoj smo tako razmišljali u to vrijeme. Sve što je dolazilo od Jevreja smatrano je pogrešnim", ispričao je Pawel.
"Emocije... Teško je opisati kako sam se osjećao kad sam saznao da sam Jevrej... Isprva sam mislio kako ću to reći ljudima. Šta ću reći svojim prijateljima? Hoću li im priznati ili ne? Bio sam ljut, tužan, preplašen, nesiguran", prisjetio se Poljak.
"Mrzio sam ogledalo jer sam u njemu vidio Jevreja"
S vremenom je, kaže, ta osjećanja uspio prevazići pa je otišao u posjetu glavnom rabinu u Poljskoj, Michaelu Schudrichu.
Razgovarali su u sinagogi u kojoj se Pawel danas stalno moli.
"Ogledalo mi je bilo najveći problem. Nisam se mogao pogledati. Vidio sam Jevreja. Mrzio sam osobu u ogledalu. S vremenom sa to nekako prevazišao", otkrio je.
Kad je pristupio rabinu, priznao mu je da su mu roditelji rekli da je Jevrej, ali da želi znati šta to znači i zatražio pomoć jer je osjećao da će u protivnom izgubiti pamet.
U narednom periodu se sprijateljio s rabinom i on mu je postao mentor. Tako je bilo i sa Olom.
Sada su im 33 godine, a Pawel kaže: "Žao mi je ljudi koje sam pretukao, ali nisam kivan na sebe. Ljudi koje sam povrijedio imaju pravo da budu bijesni na mene."
Danas su aktivni članovi jevrejske zajednice u Varšavi.
Rabin Schudrich kaže da činjenica da su bili skinheadsi samo povećava poštovanje koje ima prema njima.
"Mislim da ovaj slučaj pokazuje da nikoga ne treba otpisati. Ljudska bića su u stanju da se stalno mijenjanju, a ponekad to biva i nabolje", kaže rabin.
