Benjamin Netanjahu
0
Moguć privremeni mirovni sporazum
Komentari (7)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Da Bog podari lijepi Džennet svim poginulim palestincima, a ti si Natyanahu odavno rezervisao karte za Džehennem! R E S I S T A N C E !!!!!
Gaza-http://uruknet.info/?l=x&p=-6&size=1&hd=
1440:13 :D :D :D hoce li hamas drugu rundu, sta kazu?
\"u vrijeme obnovljenih tenzija u odnosima sa jevrejskom državom\" Zamolio bih S-X da izbjegavaju termine sa kojim nisu dovoljno upoznati. Koristenjem termina \"Jevrejske drzave\" je veoma Cionisticki orijentisan medijski jezik. Lijepo je sa vase strane da toliku paznju dajete Palestinskoj situaciji, to postujem, ali ipak treba malo vise paznje obratiti izboru rijeci.
Ni zdravstveno osiguranje Poljoprivrednik Hajder Abu Meden veoma pesimistički gleda u budućnost. Nekada dobrostojeći seljak izgubio je brata u ratu. Brat je inače, radio kao lekar u Austriji, a u. bila ga je raketa ispaljena iz izraelskog vojnog helikoptera. „Moram da kažem da sam ogorčen: imamo toliko mladih ljudi koji su završili studije na univerzitetu i čiji su slabi izgledi da nađu posao. Ono malo radnih mesta koja postoje rezervisana su za one koji su u partiji ili u njoj imaju rođake. Nemam zdravstveno osiguranje, Ministarstvo za poljoprivredu mi ničim ne pomaže, niti moja deca dobijaju bilo kakvu pomoć za studije. O svemu moram sam da brinem i zato je za mene budućnost mračna.“ Autori: Klemens Ferenkote / Mirjana Kine Veljković http://www.dw-world.de/dw/article/0,,6375266,00.html
Mnogo toga smo čuli, ali se naša situacija nije promenila“, priča Said, čovek od nekih pedesetak godina, otac ove porodice. Said i njegova braća činili su nekada ono što se ovde može nazvati višom srednjom klasom: poljoprivrednici sa velikim imanjem, plantažama limuna, zaradom iz vlastitih prodavnica. Vrednost imovine uništene ratom procenjuje na 850.000 dolara. Sve je to uništila izraelska armija, kaže Said, a nikakva međunarodna pomoć do njega nije stigla. Umesto toga, bogatili su se vladajući Hamas i njegove pristalice. „Oni koji su ovde na vlasti uživaju sve privilegije. Imaju pravo da putuju i posećuju arapske prestonice, šalju delegacije i dočekuju konvoje pomoći, a onda tu pomoć dele među sobom. Voze najbolje automobile. Oni posle rata dobro žive, iako su bili cilj izraelskih napada. A mi, civilno stanovništvo, još patimo od posledica zločinačkog rata koji je Izrael vodio protiv nas“, jada se Said.
Rat prošao, jad i beda ostali Pre tačno dve godine, 27. decembra 2008, Izraelci su počeli ofanzivu na Pojas Gaze. Tokom sukoba je stradalo više od 1.400 Palestinaca i 13 Izraelaca. Razaranja su u Gazi ostavila dubok trag, a stanovnici su pesimisti. Said Abu Kalil i njegova devetočlana porodica stanuju na mestu na kojem je pre dve godine stajala njihova kuća, bakalnica i tri kuće ostalih članova porodice: na severoistoku grada Gaze, duž puta na čijem kraju se nalazi novo postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda koje finansira Svetska Banka. Said Abu Kalil i njegova porodica stanuju u maloj privremenoj kolibi koju su sami podigli i oko koje se nalazi limena ograda koja bi trebalo da ih zaštiti od buke i izduvnih gasova kamiona koji tuda prolaze. „Sve vreme – a to znači dve godine posle rata – gotovo da se ništa nije promenilo, iako smo toliko slušali o pomoći arapskih zemalja, zatim evropskih zemalja, o konvojima pomoći za Pojas Gaze.