Nastao je 1947. godine, kao pandan zvaničnom Edinburškom festivalu - tada je na Fringeu nastupilo osam pozorišnih trupa.
Ove godine, publika će tokom tri sedmice imati priliku da vidi 1.867 različitih predstava u preko 28 hiljada izvedbi.
Fringe voli da se hvali svojom obimnošću, pa organizatori ponosno obavještavaju javnost da bi svakome ko odluči da odgleda baš sve te izvedbe, bez trenutka pauze, bilo potrebno pet godina, 11 mjeseci i 16 dana.
Fringe je pri tom, vjerovali ili ne, samo jedan od sedam festivala koji se tokom augusta održavaju u Edinburghu, te je, malo je reći, sve teže pronaći prostor za sve njih.
Za izvođače iz švajcarskog pozorišta lutaka Mumenchance, povratak u Edinburgh, 30 godina poslije posljednjeg nastupa na Fringeu, predstavlja pravi šok.
"Fringe je strašno porastao", kaže švajcarski glumac, "bit će nam teško da se snađemo. Na svakom koraku je neka predstava, igra se u najnevjerovatnijim prostorima. Prije 30 godina ti prostori nikome ne bi pali na pamet", dodaje švajcarski lutkar.
Jedna od čari Fringea je u tome što ne postoji apsolutno nikakva selekcija: svako ko želi može da se prijavi i nastupi, pod uslovom da za svoju predstavu, performans, izložbu, koncert, poetsko veče ili bilo koji drugi vid umjetničkog izražavanja obezbjedi prostor.
Zbog toga se predstave - uz prave pozorišne dvorane za etablirane izvođače - organizuju i u crkvama, skladištima, željezničkim depoima, a ako se baš nema kud, onda i u parkovima, pa i na ulici.
Ipak, u ludnicu zvanu Edinburgh u augustu moglo bi da se uvede malo više reda, kada bi svih sedam paralelnih festivala počeli da sarađuju, smatra Villiam Burdet-Cutts, umjetnički direktor vodećeg edinburškog alternativnog pozorišta Assembly.
"Svi festivali trenutno manje-više djeluju samostalno, i obraćaju se sopstvenoj publici. "Festivali bi morali da budu mnogo usklađeniji jer u Edinburghu, sa stanovišta organizacije, vlada potpuno rasulo", kazao je Burdet-Cutts
Publika bar za sada ne mari, i svakog ljeta oko 500 hiljada ljudi pohrli u Edinburgh, na najveći i svakako jedan od najznačajnijih umjetničkih događaja na svijetu.
Edinburgh je, međutim, suočen s pravom dilemom - kako da nastavi da raste, a da pri tom ne izgubi umjetnički kredibilitet i potone u potpuni haos.
Direktor Frindža Paul Gudgin nudi jedan mogući odgovor:
"Edinburgh je događaj olimpijskih razmjera i mislim da bismo morali i da ga posmatramo kao jedno od tih ogromnih sportskih takmičenja - da se opsesivno bavimo infrastrukturom: smještajem, saobraćajem, prostorima za predstave. Istina, sjetili smo se 60 godina poslije početka, a ne kao što je slučaj sa sportskim događajima, uoči takmičenja".
Bilo kako bilo, broj predstava na Fringeu se u posljednjih 10 godina udvostručio.
Takav rast je gotovo sigurno neodrživ.
Srbijanski košarkaš laktom udario Musu, bh. igrač pao na parket i odmah se uhvatio za grlo
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
