Da li će islamske zemlje nastaviti normalizaciju odnosa s Izraelom uprkos protivljenju javnosti
Na prvi pogled ovo se može činiti krajnje nelogičnim, s obzirom da se Kraljevina Saudijska Arabija reklamira kao jedna od najvažnijih arapskih i islamskih sila, te se tako pozicionira kao branitelj interesa ove skupine.
Ovo je posebno problematično za same stanovnike Arabije kojima nije jasno kako njihova zemlja može pružiti ruku onima koji vrši zločine protiv arapskog stanovništva, a uz to i čije vođe daju genocidne izjave.
To, uz jasno i nedvosmisleno odbacivanje dvodržavnog rješenja koje je Saudijska Arabija postavila kao uvjet za normalizaciju odnosa, situaciju čini bizarnijom.
Ukoliko gledamo historijski kontekst Saudijska Arabija je prvenstveno imala koristi ili se borila protiv nacionalnih država u tradicionalnim središtima moći, kao što je Naserov Egipat, ili je u početku surađivala s režimom Sadama Huseina u Iraku prije nego što ga je žrtvovala u koalicijskoj invaziji predvođenoj SAD-om 1991. godine.
Čak 96 posto Saudijaca protiv normalizacije
Kao netradicionalna sila s manje stanovništva koja posjeduje samo sveta mjesta i naftna bogatstva, ona ima koristi uglavnom od neutraliziranja položaja tradicionalnih sila u regija koja ima veći broj stanovnika. Bez apsolutne američke zaštite za zaljevske države i izraelske vojne uloge i uloga Saudijske Arabije bila će nepotpuna ili neostvariva.
No nešto tako je često "prodati" lokalnom stanovništvu. U nedavnoj anketi čak 96 posto Saudijaca je kazalo da bi arapske zemlje trebale prekinuti sve veze s Izraelom.
Prema anketi koju je proveo Washington Institute for Near East Policy, američka istraživačka organizacija koja je općenito proizraelski orijentirana, 40 posto saudijskih sudionika izrazilo je pozitivan stav prema palestinskom pokretu Hamas, u usporedbi sa samo 10 posto u anketi provedenoj nekoliko mjeseci prije rata.
Osim toga, anketirani smatraju da, iako je Saudijska Arabija postala autoritarnija u proteklih osam godina, de facto vođa zemlje, prijestolonasljednik Mohammed Bin Salman, i dalje mora uzeti u obzir mišljenje javnosti kada donosi odluke.
Pored Arabije i u zemljama koje su ranije normalizovale odnose s Izraelom negodovanje je sve intenzivnije.
Protivljenje u Maroku
Deseci hiljada ljudi izašli su novembru prošle godine na ulice Rabata i drugih marokanskih gradova u znak podrške Palestincima.
Demonstracije, koje se održavaju širom Bliskog istoka, predstavljaju neugodnu dilemu za vlade koje su posljednjih godina uživale u prednostima bližih vojnih i ekonomskih veza s Izraelom.
U Egiptu, koji je desetljećima imao veze s Izraelom, demonstranti se redovno okupljaju u gradovima i na sveučilištima, uzvikujući "Smrt Izraelu". U Maroku i Bahreinu, javni bijes ima dodatnu dimenziju; aktivisti zahtijevaju poništenje sporazuma koji formaliziraju veze s Izraelom, naglašavajući neslaganje između vlada i javnog mnijenja.
Abrahamski sporazum uz posredovanje SAD-a, usmjeren na dobivanje šireg priznanja Izraela u arapskom svijetu, označio je put trgovinskim sporazumima i vojnoj saradnji s Bahreinom , Marokom , Sudanom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima počevši od 2020. godine. Njihovi autokratski vladari — kao i Američki i izraelski dužnosnici — nastavljaju oblikovati dogovore kao korak prema "novom Bliskom istoku".
Ignorisanje mišljenja većine značilo je da Izrael i SAD moraju ponuditi nešto zauzvrat arapskim državama. Pa je tako Maroko dobio priznanje Izraela i SAD za područje Zapadne Sahare. Sporazum je također naveo Washington da ukloni Sudan sa svoje liste država sponzora terorizma, predstavljajući slamku spasa za vladajuću vojnu huntu koja se bori protiv prodemokratskog pokreta i rastuće inflacije.
Kada je riječ o Maroku u toj zemlji djeluje organizacija Al Adl Wal Ihsane organizacija koja godima podržava palestinsku stvar.
"Hamas nije teroristička organizacija. To je otpor kolonizaciji. Zamislite da vam neko uđe u kuću. Kako bi se vi ponašali? Nasmiješili se ili ih natjerati da odu na silu?, riječi su Abouchitae Moussaif sekretara ove grupe.
Represija u Emiratima i Bahreinu
Grupa, koja odbacuje dvostruku vlast kralja Mohammeda VI kao šefa države i religije, organizira se diljem Maroka, gdje je potkopavanje monarhije protivzakonito.
Kuvajt,, s možda najotvorenijim političkim sistemom među zaljevskim državama koji ima izabrani parlament, odbio je pridružiti se sporazumu o normalizaciji. UAE i Bahrein su, nasuprot tome , među najrepresivnijim vladama na Bliskom istoku.
Nakon što je postignut sporazum o normalizaciji odnosa u Emiratima je većina građana primila vladine poruke na telefone gdje stoji da da suprotstavljanje "službenoj politici" nije dopušteno. Javni dužnosnici na društvenim mrežama također su poticali stanovnike i građane da prijave svako neslaganje kao antisemitizam putem namjenske aplikacije.
Vlada Bahreina donijela je podzakonski akt preko Biroa za državnu službu kojim se propisuje da državni službenici ne smiju izražavati mišljenje suprotno službenoj politici. Ova je mjera donesena prije objave normalizacije, a mnogi smatraju da je razlog za donošenje upravo sprječavanje neslaganje.
Ukoliko sagledamo sve ove primjere, jasno je kako je puls javnosti u arapskim državama drugačiji od zvanične politike koju vode njihove vlasti, odnosno da je apsolutna većina protiv normalizacije s Izraelom. Kako i u kojoj mjeri će sporazum zaživjeti i da li će nakon razaranja u Gazi vlade i dalje insistirati na njemu ostaje da se vidi.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
