Mnogi imigranti, kao i članovi manjinskih skupina, 2000. godine općenito nisu željeli sudjelovati u popisu stanovništva te su zbog toga njihove zajednice često ostajale bez javnih sredstava koja im inače pripadaju.
Dopisnik Glasa Amerike izvještava iz New Yorku što se čini kako se ovakva situacija ne bi ponovila. Oko 37 posto stanovnika New York Cityja rođeno je u inozemstvu; 2000. godine samo je 55 posto Njujorčana ispunilo upitnik za popis stanovništva.
Tony Farthing iz njujorškog Ureda za popis stanovništva kaže da su zbog toga mnoge siromašne četvrti, kao i čitave etničke zajednice, ostale bez novaca iz državne blagajne, na koji inače imaju pravo: "Poanta je u tome da se, često, prema popisu stanovništva određuje ko će dobiti koliko novaca. Ako niste evidentirani, mi ne znamo da vi postojite. Na kraju, ne dobijete novac kada se novac dijeli."
Guillermo Linares, povjerenik njujorških gradskih vlasti za imigracijsku politiku, bio je još oštriji. "Štetite sami sebi, blokirate realizaciju vlastitog američkog sna" – poručio je Linares svojim sugrađanima.
"Moramo biti dio popisa. Kažem 'mi' jer i ja sam imigrant. Došli smo u Ameriku da bismo iskoristili šanse koje ona pruža, da pomognemo našim obiteljima, da budemo uspješni, pogotovo naša djeca. U sljedećih deset godina važna pitanja bit će obrazovanje, zdravstvo, razne javne usluge, zapošljavanje, programi za mlade …Ako niste dio popisa stanovništva, vaše četvrti i vaše zajednice neće dobiti novac koji im inače pripada."
Brojni su razlozi zbog čega mnogi imigranti ne žele sudjelovati u popisu stanovništva, odnosno ne žele dati osobne podatke popisivačima. Mnogi su u Sjedinjenim Državama ilegalno i boje se da će biti otkriveni i deportirani.
Neki, pak, žive u prekrcanim stanovima ili obiteljskim kućama, što predstavlja kršenje komunalnih odredbi o tome koliko osoba smije živjeti u jednoj stambenoj jedinici. Drugi ne plaćaju porez. A neki pak dolaze iz zemalja u kojima je bolje s vlastima nemati posla, pa se tako ponašaju i u Americi.
Bilo kakav strah je međutim neopravdan – kaže Allison Cenak iz Ureda za popis stanovništva. Zaposlenici ove vladine ustanove ne smiju odati ničije osobne podatke, a kazna za to je ili globa od 250 hiljada dolara ili zatvor do pet godina.
"To se pravilo ozbiljno shvaća. Primjenjuje se i njegova se primjena kontrolira. Zato želimo da mediji informiraju građane da se nemaju čega bojati i da svi trebaju sudjelovati u popisu", kaže Allison Cenak.
U New York Cityju, na televiziji i radiju, počelo je emitiranje reklamnih poruka na 14 jezika, koje potiču sudjelovanje u popisu stanovništva te informiraju građane da nema mjesta strahu.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
