Zašto su važni izbori u Nikšiću: Može li se Milo Đukanović vratiti ili je njegov pad konačan

Na parlamentarnim izborima, izlaznost u Nikšiću je bila izrazito visoka, čak 84 posto, što je rezultiralo velikom podrškom od 55 posto glasova za stranke koje su kasnije formirale vladu. Međutim, pitanje je koliki entuzijazam vlada među glasačima, i da li je moguće održati taj nivo izlaznosti.

Nezadovoljstvo unutar vladajuće većine

Skoro svi lideri stranaka oglasili su se ovih dana, tako je Đukanović izjavio da se iz Srbije oslobodio "duh mržnje", te da se nastoji stvoriti "srpski svijet", dok je, s druge strane, Andrija Mandić lider Demokratskog fronta naglasio da ima podršku Vlade CG, Republike Srpske i Srbije, pa je svjesno ili nesvjesno prihvatio Đukanovićevo tumačenje.

Također, stigle su i otvorene prijetnje otkazima uposlenicima Radio-Televizije Nikšić od DF-ovog kandidata za načelenika Marka Kovačevića.

Za razliku od prethodne kampanje, unutar samog prosrpskog bloka, Demokratskog fronta i Demokrata ali i njihovih satelita, traje velika politička borba, što je posljedica odnosa unutar Vlade Crne Gore.

Trenutno crnogorsku vladu vodi Zdravko Krivokapić, i među parlamentarnom većinom, koju čini i građanska stranka, GP URA, vlada nepovjerenje zbog nezadovoljstva raspodjelom resora. Taj sukob traje već mjesecima, i to ne samo na relaciji Demokrate-Demokratski front, već i između Mitropolije crnogorsko-primorske s jedne, i vlasti Srbije s druge strane.

“Vlada će imati 12 ministarstava i to za mene ima simboliku 12 apostola o kojima nas je stalno podučavao naš mitropolit (Amfilohije)", kazao je Krivokapić nakon formiranja vlade i jasno stavio do znanja čiju podršku uživa.

Mitropoliju Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori donedavno je vodio Amfilohije, te je nakon njegove smrti imenovan privremeni administrator Joanikije, koji stoji na liniji politike koju je podržavao Amfilohije. Sukob Amfilohija i Vučića, u najvećoj mjeri se odnosio na neslaganje oko politike prema Kosovu, pa se prenio na unutrašnjopolitičke odnose Crne Gore.

Bez obzira na to zajednički cilj nikad nije bio upitan - riješiti se Đukanovića. Nakon što je to ostvareno sad je pravi trenutak da se na lokalnim izborima u Nikšiću odmjere snage.

Predstavnici Demokratskog front, Andrija Mandić i Milan Knežević, vrše pritisak na vladu, iako su glasali za njeno imenovanje, jer su, bez obzira na najveći broj zastupničkih mjesta unutar Narodne skupštine Crne Gore, ostali kratkih rukava. Ipak, nisu spremni povući podršku Krivokapiću, jer Đukanović je i dalje prijetnja njihovim interesima, ali će, nadaju se, dobrim rezultatom u Nikšiću, usloviti premijera, a i njemu najčvršćeg saveznika Dritana Abazovića da pristanu na rekonstrukciju vlade.

Premijer Krivokapić, u tom političkom nadmetanju, drži stranu Demokrata, a osim spomenute podrške crkve, istu uživa i od Demokrata, Građanskog pokreta URA i dijela međunarodne zajednice, koja nije htjela vidjeti kadrove DF u vladi.

Upravo takvo pozicioniranje, i razlike, kulminirale su time da je savjetnica premijera Gordana Radović osnovala pokret po nazivom "Ne damo Nikšić", te će zajedno sa Demokratama učestvovat na listi za izbore u Nikšiću.

Kuda ide Crna Gora

Zanimljiva je i pozicija Dritana Abazovića, ako bi njegova stranka u nedelju ostvarila bolji rezultat nego na parlamentarnim izborima, pokazalo bi se da ulazak sa prosrpskim strankama u vladu, nije značilo slabljenje, već jačanje građanske ideje, u suprotnom, svi njegovi potezi pokazaće se kao promašaj.

Milo Đukanović bi dobrim rezultatom DPS u Nikšiću dokazao da još nije za "staro gvožđe", te bi pobjeda, ili makar dobar rezultat, održao nadu u zadržavanje moći, i onemogućavanje osipanja stranačkog kadra. Koalicioni kapacitet DPS u Nikšiću je izuzetno ograničen, jedino ko bi mu mogao priči izvan postojeće izborne koalicije, jeste SDP, u slučaju da pređe cenzus od 3 posto. Ipak, trebaće puno stvari da se poklopi da bi DPS ostvario tako dobar rezultat, što se u ovom trenutku čini nerealnim.

Sve u svemu izborni rezultati u nedjelju bit će dobar indikator odnosa moći između prosrpskih stranaka u vladi (i njihovih mentora oličenih u crkvi i državi Srbiji), uspješnosti politike Dritana Abazovića i pokazatelj da li je pad Mila Đukanovića zaustavljen ili je tek počeo.