Mač umjesto krsta na spomeniku Stefanu Nemanji primjer je rekreiranja historijskog sjećanja
"Manifestacija otvaranja spomenika je predstava za masu. Atmosfera svečanosti i slavlja nije najpogodnija za historijsko sjećanje. Poznati austrijski historičar Michael Mitterauer je rekao da se slavljenje prošlosti teško može uskladiti s bavljenjem prošlošću. Drugim riječima, ili se slavi ili se sjeća. Tamo gdje se i slavi i sjeća postoji opasnost od mitologizacije i iskrivljavanja prošlosti", ističe na početku razgovora za Klix.ba bh. historičar Nedim Rabić.
Ono što je zasmetalo mnogim ljudima od struke u Srbiji je odstupanje od prvobitne verzije spomenika. Po izvornom planu, Stefan Nemanja u desnoj ruci drži krst, dok mu je u lijevoj ruci Hilandarska povelja.
Od prvobitnog plana zadržana je samo povelja, a Stefan Nemanja umjesto krsta u ruci drži mač, što se poprilično kosi sa zvaničnim historijskim narativom i duhovnom ulogom koju je ovaj vladar imao. Odstupanje od zvanične historije, njeno prekrajanje i na kraju krajeva korištenje u političke svrhe je, prema Rabićevom mišljenju, obmanjujuće.
"Pojednostavljeno govoreći, historija je jedna 'mašina želja', barem je tako doživljavaju oni koji njom nastoje manipulirati. Radi se zapravo o slikama i inscenacijama jedne daleke, a često i fiktivne epohe, koju od našeg vremena dijeli 500, 700, 1.000 godina i bezbroj debelih tomova knjiga. S vladavinom Stefana Nemanje poklapa se politička stabilnost srpske države, kao i njen kulturni procvat. Nesumnjivo je da se radi o jednom od najznačajnijih vladara u ovom dijelu Evrope. Međutim, korištenje njegovog imena i djela u današnje političke svrhe je nešto sasvim drugo", ističe bh. historičar i dodaje:
"Izjava političara da su srednjovjekovne države temelj današnjih je netačna i obmanjujuća. Država i državnost imaju različito značenje kroz historiju. Država je, kako kaže Wolfgang Reinhard, 'evropski izum'. Velika greška je pojam države kakav mi danas poznajemo poistovjećivati s onim u srednjem vijeku. Današnji oblik državnosti svoje korijene ima u Francuskoj revoluciji i ne može se preslikavati na ranije periode", ističe Rabić.
Kada je riječ o izmjeni statue i porukama koje se šalju zamjenom krsta mačem, prema Rabićevom mišljenju ona predstavlja klasični primjer izmjene historijskog sjećanja.
"Mislim da odgovor ovisi o vrsti društva koje gledate, o širim političkim parametrima i kulturnoj osjetljivosti sredine u kojoj se podizanje monumenta događa. Podizanje spomenika ličnosti koja je živjela prije više stotina godina predstavlja pokušaj (re)kreiranja historijskog sjećanja, a izmjene na statui i plastično dočaravaju nastojanje u izmjeni historijskog sjećanja", zaključuje na kraju razgovora za Klix.ba bh. historičar Nedim Rabić.
