Regija
0

Beograd: Tijanić zahtijeva istragu o pozadini atentata na Đinđića

FENA
Generalni direktor RTS-a Aleksandar Tijanić podnio je nadležnim organima zahtjev za hitni postupak po službenoj dužnosti protiv Vladimira Bebe Popovića, N. N. ministara, funkcionera MUP-a i državne sigurnosti zbog nesprečavanja krivičnog djela organiziranja ubistva premijera Zorana Đinđića.

U saopćenju dostavljenom Tanjugu navodi se da je Tijanić zahtjev uputio Specijalnom tužilaštvu za organizirani kriminal, Republičkom javnom tužilaštvu i Ministarstvu unutrašnjih poslova, a protiv bivšeg šefa Biroa Vlade Srbije za komunikacije Vladimira Popovića, N. N. ministara koji su 2003. godine bili članovi Vlade Srbije, funkcionera tadašnjeg MUP-a i Državne sigurnosti.

On je zahtjev podnio zbog "neprijavljivanja pripremanja i nesprečavanja krivičnog djela organiziranja ubistva, višestrukih pokušaja ubistava i ubistva premijera Zorana Đinđića, kao i nehata, nevršenja i nemarnog vršenja službenih dužnosti", a što je, kako je naveo, omogućilo izvršenje ubistva.

"Pošto su izvršioci atentata poznati i već osuđeni, fakti iznijeti u dokumentarnom filmu 'Atentat, medijska pozadina', do sada su najozbiljniji trag koji vodi do odgovora na pitanje da li je Zoran Đinđić ubijen, jer su mnogi iz državnih institucija i njegovog ličnog okruženja, izručili premijera ubicama u strahu za sopstveni život", navodi Tijanić.

On ističe da dokumentarni film, emitiran 12. marta ove godine na Prvom programu RTS-a povodom petogodišnjice ubistva premijera Đinđića, nudi činjenice i navode svjedoka, a da je "sve ostalo nečista savjest, izdaja i revizija nove srpske tragične historije."

Tijanić navodi da je taj film vidjelo 3,6 miliona građana Srbije i da su ovakvo interesiranje i duboku uznemirenost građana izazvale činjenice koje su u dokumentarnom filmu iznijeli brojni ugledni svjedoci.

On ukazuje da su svjedoci tvrdili da je Popović, samo nekoliko sati poslije ubistva premijera, prije bilo kakve istrage ili zaključka srpske vlade, predao u to vrijeme potpredsjedniku Upravnog odbora RTS-a kompletan spisak učesnika atentata, njihove fotografije, imena i podatke sa zahtjevom da sve to objavi u informativnim emisijama.

Tijanić podsjeća i da u dokumentarnom filmu jedna od učesnica pita: "Kad su sve to odmah poslije atentata znali, zašto sve to nisu spriječili?"

"To pitanje danas postavljaju milioni građana Srbije", navodi Tijanić, pitajući "kako je moguće da je Popović imao tako tačan spisak prije bilo kakve istrage, bilo kakvog zaključka vlade ili odgovarajućeg ministarstva?"

"Sve upućuje na zaključak da je neko na dan atentata, a možda i mnogo dana prije ubistva, imao tačan spisak ubica, njihove fotografije i nadimke", ocijenio je Tijanić, postavljajući pitanje što su uradili državni organi, institucije i stranački funkcioneri koji su priznali druženje sa mafijašima pravdajući sve to državnim interesima i prljavim rukama, ali čistom savjesti.

Tijanić također pita zašto niko nikad i ništa nije poduzeo, a bio je obavezan prirodom svog posla, svojom funkcijom ili navodnim prijateljstvom, da zaštiti Đinđića?

On pita i što su svi oni poduzeli da poslije više pokušaja atentata zaštite Đinđića, ko je od njih podnio ostavku, ako je premijer, kako oni tvrde, odbijao dodatnu zaštitu, ko je među njima predložio da se pohapse sve kriminalne grupe s kapacitetom dovoljnim da organiziraju atentat?

"Svi optuženi, osuđeni ili ubijeni prilikom hapšenja pripadali su 'Zemunskom klanu'", navodi Tijanić, dodajući da je sve podatke o ovoj kriminalnoj organizaciji poslije 2000. godine policija objavila u Bijeloj knjizi koja je bila dostupna političarima, policajcima i mnogim medijima, praktično dvije godine prije ubistva.

Dokumentarni film, kako ocjenjuje Tijanić, upućuje na zaključak da se u vladi o dokumentima koje je Popović dao RTS-u nije raspravljano i da je informacija o potencijalnim ubicama bila u posjedu isključivo "povlaštenih činovnika vlade" ili da je neki za sada nepoznati domaći ili inozemni izvor tu informaciju uručio odabranim ljudima od povjerenja, odmah poslije smrti premijera.

Tijanić ocjenjuje i da za hapšenje kriminalca prije i poslije atentata nije bilo potrebno vanredno stanje, već samo volja nosilaca vlasti da zaštite predsjednika vlade.

On navodi da svjedočenja u dokumentarnom filmu upućuju na zaključak da je neformalna moć Popovića bila veća od najviših državnih funkcionera, kao i da je moć preseljena iz institucija u neformalne grupe.

Tijanić smatra da zato treba istražiti ulogu Popovića u kršenju ustavnog poretka koji je koštao života predsjednika vlade, kao i da se istraži njegova uloga i uloga N. N. funkcionera povodom "kapitulacije države pred zahtjevima pobunjene Jedinice državne sigurnosti, poznatije kao 'crvene beretke'".

U prilogu Tijanić, koji se potpisao kao novinar zaposlen u RTS-u, dostavlja dokumentarni film "Atentat, medijska pozadina", kao i snimke specijalne emisije i dnevnika RTS-a na dan atentata.