Riječ je o pokušaju da se migranti, prije svega iz Afrike i sa Bliskog istoka, gdje se sada odvijaju dramatični događaji usljed "arapskog proljeća", spriječe da "preplave" EU.
Politički analitičari smatraju da Zapad tako plaća cijenu svoje politike - "izvoza demokratije".
Evropski političari su u većini oduševljeno podržali seriju nemira, koji su slamali dugogodišnji poredak u arapskom svijetu, smatrajući da će "arapsko proljeće“ biti nešto poput praške "plišane revolucije".
Kasnije nisu priznali svoje greške, pa tako i nisu u mogućnosti da ih isprave. U međuvremenu, imigracioni pritisak na Evropu raste.
Globalni razlozi sve većeg emigrantskog talasa su i ekonomska kriza i nezaposlenost, koja je njen prateći faktor.
Tu su i regionalni sukobi na jugoistoku evropskih granica. Oni su u EU doveli imigrante.
Oni dolaze prvo u Tursku, iz Turske u Grčku, iz Afrike u Italiju, pa u Španiju, a zatim se šire po cijeloj Evropi.
Prema pravilu, ti ljudi dobijaju nekakav posao, imaju nekakav status. Oni dobijaju novac, socijanu pomoć. Ako se nalaze u kampovima za izbjeglice, tamo im daju hranu i izdržavaju ih. Imigranti skupo koštaju EU.
Zato evropske zemlje pokušavaju da ograniče broj ilegalnih imigranata.
U "distribuciju" ulaze ne samo izbjeglice iz Afrike, nego i iz istočne Evrope.
Ali, kao što je uvijek slučaj sa siromašnim "rođacima", i prema njima se odnose sa prezirom.
Od trenutka uvođenja bezviznog režima broj građana balkanskih zemalja koji žele da dobiju azil u zapadnoj Evropi porastao je nekoliko puta.
Jasno je da to Evropljanima nikako ne odgovara. Zato je EU spremna da uvede još jednu mjeru, osim unutrašnje pogranične kontrole – mogućnost obustavljanja ili čak ukidanja bezviznog režima prema trećim zemljama.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
