{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Život na tromeđi: Za večeru jagnjetina iz Srbije, sir iz Crne Gore, a hljeb iz BiH

30.7.2016. u 07:56
222
30
Život na tromeđi: Za večeru jagnjetina iz Srbije, sir iz Crne Gore, a hljeb iz BiH
222
Ferid Kadrispahić se u rodno selo Zubanj kod Rudog, na tromeđi BiH, Srbije i Crne Gore vratio 2004.godine. Život na granici je poseban, težak, razapet između različitih propisa, osjećaja pripadnosti i činjenice da "svako vuče na svoju stranu".
U ovom dijelu BiH jedan od najvećih problema je što se do Zubnja stiže lošim putevima. Od Rudog je udaljen 30, od Goražda 50, a od Sarajeva oko 140 km od čega je 10 km makadam i nekategorisan put koji se, priča Ferid, neodržava ni zimi ni ljeti.

"Sanaciju je uglavnom radilo Federalno ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe ali često bude odrona, loša je putna komunikacija. Kad sam se vratio sve komšije su mi postavljala ista pitanja: 'Kad si došao, koliko vas ima i koliko ćete ostati?'. Činilo se logičnim tada ali danas je to drugačije, pomažemo jedni drugima", kaže Ferid.

Povratak u Zubanj počeo je 2000. godine. Iako većina stanovnika u zavičaju ne boravi tokom cijele godine, povratnici su spriječili nestanak, ovog u ratu porušenog mjesta. Očistili su korov, obrađuju zemlju i uređuju voćnjake.

"Tada je ovdje bilo oko 20 srpskih domaćinstava. Međutim i njih je sve manje jer stariji umiru, a mlađi odlaze u Srbiju. Ostala je samo bijeda koja živi najprimitivnijim životom. Suživot je moguć i dobar. Pomažemo se. Ali ovdje se prate samo srbijanski mediji, pa oni ne shvataju da je i ovo BIH", priča Ferid.

Život na tromeđi



U Zubnju je danas oko 15 domaćinstava Bošnjaka, a kuće su sami obnovili vlastitim sredstvima, osim dvije gdje je trebala pomoć. Probili su put, doveli vodu. Čak su svojevremeno, po vlastitom priznanju, krali struju iz Srbije jer nisu imali izbora.

"Struja je riješena privatnim vezama tako da se napajamo iz Srbije gdje oni održavaju dalekovod, a trafostanicu i niskonaponsku mrežu Elektrodistribucija RS-a. Problem nije riješilo Vijeće ministara BiH već je nakon 15 godina, nažalost, riješeno privatnim intervencijama. Iskreno, mi smo ranije uzimali struju nelegalno s mreže zato što je napajala pravoslavna sela, a nama nisu dali legalni priključak jer računi se plaćaju Elektrodistribuciji RS-a, a taj isti dalekovod dobija struju iz Višegrada i ponovo je vraća u BiH", priča ovaj povratnik.

Povratnici od lokalnih izbora u oktobru očekuju promjene, iako, znaju stanovnici Zubnja da prosperitet i ako ga ima, u ovaj kraj dolazi sporije nego u druga bh. mjesta.

"Federacija podržava povratak, a RS opstruira. Ove godine su lokalni izbori, a ja sam nosilac liste SDA koju podržavaju SBB i SZBiH te postoji šansa da se uzme učešće u Skupštini Općine. Postoji i podrška sarajevskog i BPK Goražde, zakoni koje donose su prohodni da se ljudi iz ovih kantona vrate i prijave prebivalište u Rudom, a da pri tome ne gube nijedno stečeno pravo koje su tamo ostvarili - zdravstveno, socijalna primanja, biro, dječiji doplatak...", kaže Ferid.

Samo jedan mandat u Skupštini bi značilo i utjecaj na donošenje važnih odluka.

"Bar kod planiranja kapitalnih investicija za dvije mjesne zajednice koje su izričito povratničke, a ništa ne dobijaju, dok one u kojima žive Srbi imaju i struju i asfalt do svake kuće pa čak i sredstva za uređenje grobalja. Mi Bošnjaci povratnici nemamo podršku. Čini mi se da je sve manje onih koji vole BiH, a ja i dalje ovdje na tromeđi BIH, Srbije i Crne Gore vodim borbu za ovu lijepu zemlju", tvrdi Ferid.

Hvali se kako večera jagnjetinu iz Srbije, mlijeko i sir iz Crne Gore, a sve ostalo je iz zavičaja. No teško je stimulisati ljude na povratak. Rijetki odlučuju nastaviti život u već prilično opustjelim bosanskim mjestima.

"Trebalo bi obnoviti još pet kuća i onda bi to bio prijeratni broj stambenih jedinica, ali nisu svi ovdje prijavljeni i ne žive non-stop već u sezoni radova od proljeća do zime i to su penzioneri. Što se tiče mlađih i djece, borave jedino oni koji ne idu u školu. Neke veće dobiti od povratka nema jer je udaljenost od mjesta gdje bi se plasirao proizvod velika, loši su putevi, nema sigurnog otkupa tipa zadruge, a i posjedi su usitnjeni", priča Ferid.

Kadrispahić pojašnjava da je Zubanj i okolina brdsko-planinsko područje gdje je teže obrađivati zemlju, posebno s neadekvatnom mehanizacijom.

Gdje je podrška države?



"Ovdje mogu uspjeti sve poljoprivredne kulture ali nije isplativo, plastenička proizvodnja može za lične potrebe, a veliki plastenici su rizični zbog velikih snjegova i vjetra. Sije se krompir, pasulj, kukuruz, paradajz i paprika za ličnu upotrebu. Posijao sam malo zobi radi zadovoljstva, a moram to ručno požnjeti i završiti na najprimitivniji način s konjima. U posljednje vrijeme počela se uzgajati malina, a ove godine snijeg je sve polomio. Bez veće i planske potpore države bit će teško opstati ovdje", kaže Ferid.

On uzgaja ovce i koze, sije krompir i ostalo povrće za svoje potrebe.

"Na veliko se ništa ne može prodati i uzgajati bez mašina i dobrog puta. Mnogo sam razmišljao o tome šta bi bilo rentabilno proizvoditi. I kad bi bilo kompletno radno-sposobno domaćinstvo s četiri ili pet članova, moguć je uzgoj stoke i brdsko-planinskog govečeta. Dodatno je potrebna maksimalna podršku u izgradnji štala, pripreme terena i pašnjaka uz adekvatne mašine za ova područja kao što su brdski traktori s duplom vučom, kosačice i slično. Isplativo je i pčelarstvo, ali ova godina je loša kao i svugdje u okruženju", ističe Kadrispahić.

Dodaje kako bi se uz manje strojeve za proizvodnju peleta mogle iskoristiti ogromne količine drveta koje propadaju. Međutim, nema dovoljno sredstava za dobre mašine.

"Rudo je jedna od najsiromašnijih općina u zemlji koja nema registriranog privrednog subjekta što dovoljno govori o stanju privrede. Ovo je pogranični dio države gdje se pravoslavci okreću Srbiji, a Bošnjaci Sarajevu. Ako se uzme u obzir da na biračkom spisku ima 7.500 birača, a općina nema ni 5000 stanovnika, sigurno je da 80 posto Srba ima dvojno državljanstvo sa Srbijom i samo su fiktivno tu", ističe Kadrispahić.

U maloj čaršiji pa i u cijeloj općini svi se dobro poznaju, a u gradu nema posebnih sadržaja što dodatno otežava mladima.

"Oni moraju tražiti sličan sadržaj na drugim mjestima kao što su Priboj, Višegrad, Rogatica, Goražde..., a omladina uglavnom odlazi u Srbiju. U Rudom je nekada postojao dobar muzej i spomen park, međutim sve je preuređeno drugim sadržajem uglavnom s izričito srpskom ikonografijom. I pored toga ovdje nema barijera koje mogu doći samo s viših nivoa", tvrdi Ferid.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Hoćete li izaći na oktobarske izbore?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: