Ciljana manipulacija
252

Upravo Vučić i Dodik etiketiraju Srbe dok ih ujedno plaše kolektivnom odgovornošću za genocid

A. L.
Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba
Manipulacija činjenicama u svrhu spinovanja javnosti, metoda je kojom predsjednik Srbije Aleksandar Vučić želi pokazati građanima Srbije i dijela Republike Srpske da se rezolucijom o genocidu u Srebrenici u UN-u srpski narod želi proglasiti genocidnim.

Upravo to je jedna od najglasnijih sintagmi političkog vrha iz Srbije i Republike Srpske - da se Srbi žele proglasiti genocidnim narodom. To je njihov način da ne priznaju da se u Srebrenici desio genocid, a mnogi se boje da je pozadina vrlo mračna.

U samoj rezoluciji, kao ni u presudama međunarodnih sudova, nigdje se ne navodi da je za genocid u Srebrenici kriv čitav srpski narod. Također, ova rezolucija ne bi proglasila Srbe genocidnim narodom i to je jasno svakome osim onih koji se vide kao "branitelji" Srba i oni koji imaju ovlaštenja tumačiti zakone i rezolucije u ime Srba.

Nije ovo novi narativ iz susjedne nam zemlje jer nakon svake presude međunarodnog suda pravde to tumače kao na presudu da su Srbi genocidan narod i smatraju da će to svijet tako etiketirati.

A, upravo su oni ti koji decenijama pokušavaju srpskom narodu staviti tu etiketu, koju im niko drugi ne dodjeljuje. Doduše, bezuspješno, pa iz godine u godinu propagandom preko medijskih i raznih drugih kanala tu priču održavaju u životu.

Toliko opiranje usvajanju rezolucije iznova nas tjera da razmišljamo da iza svega i dalje stoji san o "Velikoj Srbiji" kojeg pojedinci i dalje žive, a mnogi od njih, poput Aleksandra Vulina i ne kriju. Oni koji u glavi i dalje imaju tu zločinačku ideologiju imaju za cilj da kompletan narod stave u isti koš, prebacujući tako krivicu na kolektiv iza kojeg se žele sakriti.

Osim toga, Vučić, Dodik i njihovi podanici stalno ističu da Bošnjaci ovom rezolucijom žele stvoriti nemire u Bosni i Hercegovini, preskačući činjenicu da nemire proizvode upravo oni koji godinama negiraju genocid.

Upravo zbog njih je priča o genocidu i sjećanje na genocid toliko prisutna u javnom prostoru. Upravo zbog njih je postojala potreba da Valentin Inzko donese izmjene Krivičnog zakona i upravo zbog njih postoji potreba da se usvoji ova rezolucija i bilo koji drugi dokument koji će obavezati ili barem preporučiti politikama, civilnom društvu ili međunarodnim organizacijama da obilježavaju 11. juli. Ovo nije nemir, ovo je odgovor na nemir.