Svjedočeći putem videolinka iz Sarajeva, zaštićeni svjedok pod šifrom KDZ041 kazao je da je u junu 1992. godine uspio preživjeli strijeljanje u Srednjem, kod Sarajeva, gdje je odveden u grupi s drugim muškarcima radi navodne razmjene.
"Znam da je izvršen masakr i neshvatljivo ubistvo bespomoćnih ljudi. (...) Kad smo tu stigli i kad je izvršen masakr osjetio se barut, krv...osjetio sam paljenje vozila. Ljudima koji su ječali govorili smo da se stišaju kako ne bi ušli u autobus i pobili nas", kazao je svjedok i dodao da je tada zajedno s još nekoliko osoba uspio izaći kroz prozor i pobjeći u šumu, te se tako spasiti.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Karadžić je svjedoka upitao da li su Srbi granatirali i pucali na sopstveni autobus kako bi ga oštetili, te ubili nekog od 55 osoba koje su u njemu prevozili.
"To nije bio srpski autobus nego gradskog saobraćaja koji su oni zaplijenili. To nije bilo vojno, nego državno. Autobus je bio zaplijenjen i mi smo u njega potrpani da bi bili pobijeni, kao što je i učinjeno", rekao je svjedok.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), tereti se za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH od 1992. do 1995. godine.
U optužnici se među incidentima koji mu se stavljaju na teret navodi i ubistvo najmanje 47 muškaraca kod Srednjeg 14. juna ili pribiližno tog datuma 1992. godine. Tužilaštvo tvrdi da su muškarci, prije ubistva, bili zatočeni u logoru u Rajlovcu.
Ramiz Mujkić, drugi svjedok Tužilaštva na ovom ročištu, je kazao da je uhapšen 6. augusta 1992. godine, nakon što se dva mjeseca skrivao u šumi nedaleko od sela Ahatovići kraj Sarajeva.
U izjavi koju je ranije dao Tužilaštvu kazao je da je 31. maja 1992. godine napustio Ahatoviće, da bi se vratio 3. juna u to selo koje je bilo napušteno i u kojem je vidio vojnike kako ukopavaju ubijene civile.
Mujkić je kazao da je nakon zarobljavanja odveden u kasarnu u Rajlovac gdje je bio teško fizički mučen zbog čega je odveden u bolnicu na liječenje, a potom u zatočenički objekat "Planjina kuća" u Vogošću.
U optužnici se navodi da je nesrsko stanovništvo koje je bilo zatočeno u različitim objektima, a među kojima i u "Planjinoj kući", bilo podvrgnuto okrutnom i nečovječnom postupanju, koje je uključivalo mučenje, silovanje, fizičko i psihičko zlostavljanje.
Tužilaštvo tvrdi da su muslimani i Hrvati u "Planjinoj kući" bili zatvoreni od augusta 1992. godine, prenosi BIRN - Justice Report.
