Balon od sapunice
152

U svom neuvjerljivom obraćanju Schmidt je izbjegao reći suštinu, da je sam odgovoran za blokadu

S. M.
Christian Schmidt (Foto: T. S./Klix.ba)
Christian Schmidt (Foto: T. S./Klix.ba)
U današnjem izlaganju visoki predstavnik je pokazao da je u samo godinu i po dana u potpunosti usvojio način funkcionisanja domaćih političara, a to je da odgovornost za svoje postupke prebacuje na druge.
Ovdje nećemo govoriti o mogućem sadržaju nove odluke Christiana Schmidta ukoliko se u naredne dvije sedmice ne formira Vlada FBiH jer se čini da ne postoje jasni principi na kojima bi odluka mogla počivati. Jedino što možemo kazati da bi svaka privremena odluka predstavljala presedan i jasno pokazala namjeru Schmidta da iz vlasti eliminiše SDA.

Teško je nabrojati svu količinu ispraznih riječi i upitne zabrinutosti za demokratiju u našoj zemlji koju je upravo on obesmislio odlukom od 2. oktobra prošle godine.

"Ustavni rok za formiranje Vlade je istekao. To znači da se izborni rezultati ne mogu implementirati iako postoji podrška većine oba doma parlamenta. Nakon mnogo razgovora, napomenut ću sve političare na njihovu odgovornost da omoguće institucijama vlasti da obavljaju svoj posao", rekao je Schmidt tokom današnjeg izlaganja.

Dok je danas govorio o presudnoj važnosti većine u Parlamentu FBiH, samo nekoliko mjeseci ranije, u podnesku koji je poslao na zahtjev Ustavnog suda BiH, njegova kancelarija je tvrdila da Washingtonskim sporazum daje značajnu prednost političkim strankama koje su sposobne da kontrolišu odgovarajuće klubove konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH.

Upravo je Schmidt važnost etničkih klubova ojačao, a snagu većine u Predstavničkom domu PFBiH u procesu formiranja Vlade FBiH kao posljedicu izjednačio s klubovima konstitutivnih naroda. Danas mu ta činjenica ne odgovara, jer nije planirao da raspored snaga u Domu naroda FBiH bude takav da blok SDA/DF bude nezaobilazan.

Dodatno, Schmidt je danas pokušao ubijediti javnost da je zastoj u formiranju vlasti uzrokovan samo borbom za moć političkih subjekata, a ne "suštinskog neslaganja", kako je on rekao.

"Federacija BiH se nalazi u političkom zastoju, rascjepu između političkih blokova. Ovdje se ne radi o suštinskom neslaganju već se radi o borbi političkih stranaka za moć. Konstitutivni narodi i ostali imaju svoje mjesto u Ustavu FBiH i to je ono što se mora poštovati. Međutim, borba za političku moć između stranaka se može i mora riješiti", poručio je.

Međutim, zaboravio je reći da posljedice njegovih odluka, donesenih i budućih, koje donosi kao medijator u toj borbi, određuju u kojoj mjeri vrijedi glas svakog stanovnika Federacije BiH, pa samim tim on svojim riječima banalizuje stvarnost i političke odnose.

Zabrinutost za demokratiju

Najbizarniji trenutak u izlaganju visokog predstavnika jeste njegova zabrinutost da bi demokratija u BiH mogla izgubiti smisao te tvrdnja da "etnonacionalističke taktike zastrašivanja" neće pomoći FBiH da krene naprijed.

"Većina ljudi koje sam upoznao spremni su da krenu naprijed samo kada bi političari prestali govoriti da ne mogu ili ne trebaju. Ovaj trenutni zastoj ne može potrajati. Volja birača koja je izražena na izborima, mora postati stvarnost. U suprotnom, demokratija ovdje nema smisla", rekao je visoki predstavnik, uputivši posljednje upozorenje strankama da se dogovore.

O zabrinutosti Christiana Schmidta za demokratiju najbolje govori činjenica da on kalkuliše idejom da nametne privremenu odluku, koja bi važila samo u ovom mandatu, a kojom bi se formirala Vlada FBiH.

Kada je HDZ na pregovorima o reformi Izbornog zakona prijetio "neredima na jugu" kancelarija visokog predstavnika je uvažavala "etnonacionalističke taktike zastrašivanja" iznoseći ih Bošnjacima kao legitimne.

Pune četiri godine tehničkog mandata Vlade FBiH, OHR nije pozivao HDZ da se urazumi i omogući formiranje nove Vlade, već je nagradio politiku opstruisanja procesa dajući još više moći takvoj politici.

Na kraju se postavlja pitanje zašto izlaganje Christiana Schmita izgleda neuvjerljivo? Zato što on sam ne vjeruje u ono što govori. Njemu ne smetaju blokade, on ih je upravo želio ojačati, ali nije imao u vidu da će se mehanizama blokade domoći oni koje je međunarodna zajednica ranije otpisala.