Unatoč svim negativnostima koje su je pratile, Samara je bila iznimno dostignuće sovjetske automobilske industrije. AvtoVAZ je bio među proizvođačima istočnog bloka koji je najbrže reagovao na globalne trendove, što je omogućilo povećanje korisnog prostora u automobilu, smanjenje njegove mase, poboljšanje upravljivosti i stabilnosti, a prije svega voznih osobina.
Prve skice Lade s prednjim pogonom nastale su u proljeće 1977. godine iz pera A. Moskaljuka, a već u decembru 1978. godine u pogonu je bio funkcionalni prototip "Gamma" projekta. Serijsku proizvodnju državna tijela odobrila su godinu dana kasnije. No, bilo je potrebno pronaći strane partnere i kupiti više od 20 licenci za razne komponente, od dijelova MacPherson ovjesa do Solex karburatora, upravljača sa zupčastom letvom, kvačila, prednje disk kočnice pa čak i brave na vratima. Stručnjaci iz Porschea dali su doprinos oko razvoja motora, mjenjača, ovjesa pa i oko konstrukcije karoserije, a i savjete oko dizajna. Bila je to prva Lada s "mirisom" zapada.
Odignuta kao današnji SUV-ovi
Sovjeti su ubrzo potpisali ugovor s italijanskom kompanijom UTS, tehničkim konsultantom i ujedno filijalom Fiata. Šasija s međuosovinskim razmakom od 2,46 metara pratila je konvencionalni dizajn s McPherson komponentama i nižim poprečnim ramenima sprijeda, dok je stražnja osovina dobila zadnju osovinu sa stabilizatorima. Osim toga, auto je modernizovan s ugradnjom disk kočnica sprijeda. Šasiji se nije mogla osporiti određena robusnost i izdržljivost, ali ona je prvenstveno rađena za sovjetske loše puteve. Danas ni mnogi crossoveri i SUV-ovi nemaju klirens od 16 cm koji je imala Samara.
Naziv Samara koristio se samo za neka izvozna tržišta. Kod kuće su je zvali Sputnik po poznatom umjetnom satelitu, a prvi promotivni materijali čak su imali riječi VAZ 2108 Žiguli. Prodavala se po vrlo niskim cijenama na Zapadu, ali ipak je to bio napredan automobil za sovjetske standarde. Ukupna kvaliteta zaostajala je za naprednom konkurencijom i znatno je oscilirala, jer je Samara nažalost bila poznata po aljkavoj izradi.
Sovjeti su u početku ponudili samo izvedbu s troja vrata, koja je za samo 5 mm premašila granicu od četiri metra dužine, dok je širina iznosila 1,65 m, a visina skoro 1,34 m. Prtljažnik je mjerio solidnih 266 litara, no teret je trebalo podići visoko, jer je utovarni rub bio visok. Dakle, Samara je spadala u tadašnju nižu srednju klasu, odnosno auto s poželjnim gabaritima. Trovratne verzije su imale masu iznad 900 kg.
Hatchback s pet vrata počeo se serijski proizvoditi tek 1986. godine pod oznakom 2109, a njegov adut bio je lakši pristup zadnjoj klupi. Menadžment je u toj fazi razmišljalo i o kupeu, a čak je nastao i radni prototip Targa iz 1988. godine. Međutim, sve je ostalo samo na ideji.
Na verziju Sedan kupci su morali čekati do decembra 1990. godine, odnosno 4,2 metara duga limuzina pojavila se dvije godine prije raspada Sovjetskog Saveza. Političke i društvene promjene učinile su svoje. Na domaćem tržištu Sedan je konačno ponio ime Samara, po gradu na Volgi, a inžinjeri su izbacili 1,1-litarski motor. U Njemačkoj se ovaj model zvao Forma, u Francuskoj Sagona, a u Australiji Sable.
Tri benzinska motora
Osnovni motor bio je vrlo živahan redni četverocilindraš sa OHC koncepcijom, koji je iz zapremine od 1288 ccm izvlačio solidnih 65 KS. Benzinac je bio poprilično žedan, a znao je hladno "popiti" iznad 10 litara u gradskoj vožnji, dok bi se na otvorenom potrošnja spuštala na 7 do 8 litara, te je rezervoar od 43 litra omogućavao autonomiju iznad 500 kilometara. Moderni petostepeni mjenjač prenosio je 95 Nm momenta na prednju osovinu.
Lada je ubrzo dopunila ponudu manjim 12-ventilskim benzincem od 53 KS, uparenim s ručnim mjenjačem s četiri brzine, a potom i većim motorom od 1,5 litara zapremine koji je razvijao 75 KS. Svi su naravno bili postavljeni poprečno i imali su beskontaktno paljenje.
Prvo ažuriranje
Već u devedesetima Samara je doživjela značajnu modernizaciju. Auto je dobio nešto zaobljenije odbojnike, proširene pragove, drugačiju masku koju su imale i limuzine, modifikovanu ploču s instrumentima, po visini podesiv upravljač, nove obloge vrata i poboljšano grijanje. Uvođenje strožijih emisijskih standarda nametnulo je izbacivanje karburatora na motorima, a uz pomoć naprednijeg ubrizgavanja 1.5-litarski motor je ojačan na 78 KS. Međutim, sve do 1994. godine, nastavljena je paralelna proizvodnja i izvoz modela prije redizajna. Samara je postepeno nestajala iz zapadne Evrope od sredine devedesetih do kraja decenije, ali to nije uticalo na izvoz preko Atlantika, u Kanadu.
Nasljednik limuzine 2110 lansiran je polovinom 1995. godine, a Rusi su još i tada nudili stare limuzine sa zadnjim pogonom vodeći se idejom ako postoji interes za takvim automobilom na domaćem tržištu, zašto zaustaviti proizvodnju. Dvije godine poslije Rusi prestaju proizvoditi automobile sa slabijim 1,1 i 1,3-litarskim motorima. Zanimljivo zvuči, u Francuskoj se Samara u to vrijeme prodavala s dizelskim motorom od 1,5 litara i snagom od 57 KS, koji je dobavljao PSA.
Samara se na veliko izenanđenje lokalne publike počela uvoziti i u republike bivše Jugoslavije, a cjenovno je bila malo iznad Škode Favorit, koja je takođe krajem osamdesetih bila veliki hit u našim krajevima. Radikalno modifikovana Samara, koja se smatrala drugom generacijom, izvozila u zemlje s nižim zahtjevima za emisionim standardom, a takvi primjerci su se prodavali i u BiH. Bila je to prva Samara sa 16-ventilskim motorom, koji je zadovoljavao najmanje Euro 3 standard, a stizala je uglavnom iz Ukrajine.
Rusi su prvo 2003. godine otpisali trovratnu verziju, a već godinu poslije hatchback je izbačen iz fabrike u Togliattiju, nakon čega je povučena i limuzina. Međutim, AvtoVAZ je u Ukrajini isporučio dijelove druge dvije varijante karoserije i zadnje verzije Samare su dolazile iz Zaporožja.
Proizvodnja Samare konačno je završena na katolički Božić 2013. godine. Posljednji primjerak koji je napustio vrata tvornice bio je bijeli hatchback 2114 s pet vrata. Lada je finalno proizvela 3,54 miliona Samara, a više od milion su bile "Sedanke". Model Granta smatra se njenim službenim nasljednikom.
