Turković: Došlo je vrijeme da se Stolac više ne spominje kao kasaba na jugu države
U kakvom stanju Stolac dočekuje lokalne izbore, koji su glavni problemi ove općine? Kad se govori o općini Stolac, o ekonomskoj situaciji, te o nezaobilaznoj temi međusobnih odnosa političkih stranaka koji participiraju u zakonodavnoj vlasti na nivou općine od čijh odnosa umnogome zavise i međusobni odnosi etničkih zajednica koje predstavljaju pomenuti politički subjskti, pred lokalne izbore 2020. godine, cijenim da se može konstatirati slijedeće: ekonomska situacija u Stocu može se okarakterizirati kao poražavajuća.Takve konsatacije se mogu veoma lako dokazati sagledavajući pokazatelje broja zaposlenih u općini Stolac u odnosu na broj stanovnika, te upoređujući te podatke sa istim podacima u nama susjednim općinama.
Općina Stolac, po pokazateljima iz 2017. godine ima 7,55 zaposlenih na svakih 100 stanovnika. Poređenja radi, u susjednim općinama isti pokazatelj u općini Čapljina iznosi 12,40, u Ljubuškom 14,39, u Posušju 17,66 , dok je u Čitluku nevjerovatnih 33,16 zaposlenih na 100 stanovnika. Relevantni indikator razvijenosti općine može biti i broj preduzeća, pokazatelj takođe iz 2017. godine koji u općini Stolac iznosi 1,95 na 100 stanovnika, Čapljini 2,29 Ljubuškom 3,05 Posušju 3,54, te u Čitluku 4,91. Ne treba neko posebno znanje iz ekonomije da bi se donio zaključak gdje je danas Stolac. To se uostalom može vidjeti i golim okom na ulicama Stoca, gdje je ponuda poslovnih prostora puno veća od potražnje za istim.
To se može vidjeti i po broju npr. banaka u Stocu, u kome je sve do nedavno, kada je poslovnicu otvorila BBI banka, bila samo jedna banka. Dakle danas u Stocu egzistiraju samo dvije banke. Na području općine imamo samo tri benzinske pumpe, nemamo ni jednu prodavnicu obuće, malo ekskluzivniju prodavnicu odjeće, ali zato imamo dvije škole pod jednim krovom, dva doma zdravlja, dva obdaništa, a sve naravno, podjeljeno po nacionalnoj osnovi.
Svjestan sam da se Stolac ne nalazi na pustom otoku da sveukupna politička situacija u Bosni i Hercegovini utiče na ovakve nebuloze koji više liče na nekadašnje odnose u Južnoj Africi već na odnose koji vladaju u jednome gradu koji je ne tako davno bio primjer suživota i tolerancije. Sličnih problema, svjestan sam toga, ima i u ostalim sredinama sličnog mješovitog nacionalnog sastava stanovništva, ali u Stocu je najizraženije takvo stanje posmatrajući cijelu Federaciju BiH.
Probosanske snage izlaze sa zanimljivom strategijom na izbore u Stocu. Zašto baš tako, koji su ciljevi?
Kad se govori o Stocu, o zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u njemu, uvijek treba u početku, onima koji ne poznaju dovoljno političke prilike u Stocu, ukazati da je Stolac ne popisu stanovništva iz 1991. godine je imao ukupno oko 18.600 stanovnika, od čega je Bošnjaka bilo 8.100, Hrvata 6.200, Srba 3.900, te ostalih 460. I znate koje je pobjedio na prvim višestranačkim izborima 1991. godine? HDZ, te time dobio i mandat za izbor načelnika.
Široj javnosti je uglavnom poznato šta se dogodilo sa Stocem u ratu. Poslije početne zajedničke vojne saradnje Bošnjaka i Hrvata, 1993. godine dolazi do protjerivanja svog muslimanskog stanovništva sa područja općine Stolac, logora, rušenja u općini Stolac svega što je iole ličilo na muslimansko itd. Po završetku rata i mukotrpnih godina progonstva, Bošnjaci Stoca se organizuju i svim silama se nastoje vratiti u Stolac. Pri tome nailaze na velike opstrukcije lokalnih vlasti. Svjedok sam tih događaja, obzirom na to da sam bio jedan od nekolicine ljudi koji su stali na čelo kolone povratka.
Naime, u periodu od 2000-2004. godine obnašao sam funkciju predsjednika Općinskog Vijeća Stolac, tako da sam veoma dobro upoznat sa tadašnjim prilikama u Stocu i svemu onome na što su Bošnjaci nailazili na putu povratka u Stolac. Naravno, etničko čišćenje je nažalost rezultiralo time da se mnoge nošnjačke familije koje su izbjegle širom svijeta, nikada nisu vratile u Stolac, njih oko 2.500, a u isto vrijeme hrvatska strana vrši doseljavanje preko 3.000 Hrvata iz srednje Bosne, tako da se iza rata potpuno promjenila etnička struktura stanovništva Stolca.
Ovakav nacionalni sastav stanovništva odredio je, naravno, i strukturu općinskog vijeće svih ovih godina iza rata sa prevagom na hrvatskoj strani. Naime, Bošnjaci nisu nikada iza rata imali Bošnjaka kao načelnika, niti više od 7 vijećnika, od ukupno 17 koliko broji Općinsko vijeće Stolac. U situaciji kakva jeste, u uslovima kada Izborni zakon BiH ne poznaje niti uvažava prijeratnu strukturu stanovništva, a u državi kada je nacionalna struktura stanovnoštva, a ne izborni program, dominantan faktor izbora zakonodavne i izvršne vlasti, probosanske stranke na ove lokalne izbore pokušavaju sa postojećim biračkim tijelom, preko pristupa sa nezavisnim kandidatima, osvojiti što više mandata u općinskom vijeću i konačno odnijeti prevagu u odnosu na vladajući HDZ.
Inicijativa za Stolac je nosilac ove aktivnosti, pa ćemo vidjeti čime će rezultirati sve ovo. Probosanske stranke cijene da se ovakvim pristupom ne može ništa izgubiti, već samo dobiti, jer s 7 mandata od ukupno 17 u općinskom vijeću, koliko se imalo do sada, u uslovima kakvi vladaju u općinskom vijeću Stolac, gdje se sve odluke donose preglasavanjem Bošnjaka, ne možemo apsolutno nikako uticati na donošenje bilo kakvih odluka.
Šta vas je opredjelilo da se vratite u politiku, te kako procjenjujete svoju šansu protiv aktulnog načelnika Boškovića?
U teškom vremenu povratka Bošnjaka u Stolac, obnašao sam funkciju predsjednika Općinskog vijeća Stolac, što ću, moram priznati upisati zlatnim slovima u svoju biografiju. Mislim da sam svojom umjerenom politikom, politikom čuvanja svoga i cijeneći tuđe, dokazao sebe i ostao upamćen kao nacionalno neopterećen i čovjek bez afera kako u svome bošnjačkom, tako i u hrvatskom narodu... Ali evo, 16 godina nakon toga, Stolac se nalazi na istoj onoj ravni, pa možda i goroj, u odnosu na godine s početka ovog milenija. Stolac je mjesto moga rođenja, moje mladosti, mjesto života i smrti mojih predaka, a sigurno i moje, tako da moram pomoći, svojim životnim, profesionalnim i političkim iskustvom svima koji žive ovdje u Stocu, da se nešto promjeni, kako se Stolac više ne bi spominjao kao kasaba na jugu države bez nade u bolje sutra.
Aktuelni načelnik je na čelu izvršne vlasti u općini Stolac već 16 godina. Mislim da je došlo vrijeme kada će stanovnici općine Stolac glasati po vlastitom razumu. Ja sam čovjek koji živi tu u Stocu sa ljudima svih nacionalnosti, svih staleža, ako se to tako može okarakterisati, koji se dokazao u organizaciji posla, koji ima određeno političko i životno iskustvo i koji može povesti Stolac u bolju budućnost.
Kakvi su nacionalni odnosi u Stocu, te šta bi Bošnjacima značilo da preuzumu većinu u Stocu i imaju načelnika? Nakon svih ovih godina neravnopravnosti u svim sferama društvenog života, počevši od zapošljavanja u općinskom organu , ustanovama i javnim preduzećima općine Stolac, nakom svoga dugogodišnjeg neravnopravnog učešća u raspodjeli sredstava iz općinskog budžeta, nakon godina neuspješnih pokušaja promjene jednonacionalnih naziva ulica, gdje jedan Mak Dizdar ili Nijaz Duraković nemaju naziv ulice po ovim ljudskim veličinama, Bošnjacima, i svim građanima općine Stolac bi odlazak u opoziciju HDZ-a značio istinski preokret.
Ključ rješenja stolačkih problema je uspostavljanje ravnopravnosti u svim sferama života i rada ljudi koji žive u Stocu bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Kad se govori o nacionalnim odnosima u Stocu, treba napraviti veliku razliku u odnosima među "običnim" ljudima i odnosima među političkim strankama. Za odnose među običnim ljudima može se reći da su dobri. Već godinama nema nekih incidenata zasnovanih na međunacionalnim odnosima. Ljudi različitih nacionalnosti normalno komuniciraju, posluju iako, moram biti objektivan da postoji određeno podozrenje naprimjer da Hrvati radije svraćaju u kafiće vlasnika Hrvata, a Bošnjaci u vlasnika Bošnjaka, što je, istine radi manje izraženo kod Bošnjaka.
Veliki problem Stoca je jedno potpuno odsudstvo dijaloga među vodećim političkim strankama HDZ i SDA. Zasigurno je nedostatak dijaloga i nedostatak spremnosti na kompromis, ovih vodećih političkih stranaka na nivou Bosne i Hercegovine utjcao na takav nedostatak dijaloga u Stocu, bez koga Stolac ne može dalje. Stocu treba jedno općinsko vijeće sa strukturom ljudi vjećnika školovanih, obrazovanih, koji nisu u dominantno pod utjecajem političkih stranaka, ljudi koji razumiju probleme Stoca i ljudi koji žive u njemu.U svakom slučaju veoma je važna funkcija načelnika općine imajući u vidu njegova široka ovlaštenja po pozitivnim zakonskim propisima. Bošnjaci Stoca ne teže nikakvoj dominaciji naspram Hrvatima, već samo žele da svoj status dovedu do nivoa ravnopravnosti sa Hrvatima , te da se dovedu u poziciju etničke zajednice koja će imati mogućnosti da kroz rad u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u općini utiču na tokove razvoja grada u kome su prije rata činili većinsko stanovništvo, te i sada u samome užem gradskom jezgru čine 67% stanovništva.
Kako Stolac vidite u narednom periodu, odnosno gdje grad na Bregavi treba da bude za pet godina? Grad na Bregavi je prije 120 godina bio središte ovoga regiona. U njegovom sastavu je bio dio teritorije koji danas pripada općini Čapljina, dio teritorije današnjeg Ljubinja i Neuma. Pogledajte slike Stoca prije 120 godina pa će vam biti sve jasno. Bila je to čaršija druga po veličini, iza mostarske, u Hercegovini. Stolac je, obzirom na svoj položaj, iza Drugog svjetskog rata, imao nešto slabiji intezitet razvoja u odnosu na ostale susjedne općine, da bi sedamdesetih i osamdesetih godina, razvojem industrije i preduzeća RMK TGA, Inkosa, Metala, Enterijera, doživio procvat i bio jedan od najrazvijenih gradova u Hercegovini. Danas lokalna vlast pokušava da zamagli oči svojim građanima time što se usvaja odluka na Općinskom vijeću i to daje kao prijedlog na usvajanje Parlamentu FBiH o proglašenju Stoca gradom. Ne postaje se gradom dekretom i obzirom na stanje u Stocu, kako u ekonomskom pogledu, tako i u situaciji nerješenih međunacionalnih problmema, ja sam zagovornik da Stolac danas ne može dobiti epitet grad. U suprotnom, amnestirale bi se propale politike vladajućeg HDZ-a u Stocu svih ovih poratnih godina. Promjenom vlasti i promjenom u načinu razmišljanja ljudi u zakonodavnoj i izvršnom vlasti, uspostavljanjem dijaloga među vodećim političkim strankama u Stocu, obzirom na svoju tradiciju, prirodne resurse, svoje podneblje, Bregavu, nekropolu stećaka Radimlju, Dubravsku visoravan, školovane kadrove, mnoštvo intelektualaca i poslovnih ljudi svih nacionalnosti koji danas žive u Sarajevu, Zagrebu, Mostaru, Beogradu, u inostaranstvu iz dijaspore i koji su i danas spremni pomoći Stocu, Stolac može za nekolike godine vratiti stari sjaj.
Kako vratiti Stočane u Stolac , pomiriti razlike , naći zajednički put za sve? Diajlog, razgovor, spremnost na kompromis i prihvatanje realnih činjenica je lijek za sve naše probleme.Vladajući HDZ mora shvatiti da Bošnjaci Stoca, bez obzira da li bili na vlasti ili ne , svojim gruntom,tradicijom, ponosom, brojnosti, predstavljaju i predstavljaće uvijek nezaobilazni faktor u svakom pogledu u općini Stolac.
Stolac nikada ne može biti nekakav "hrvatski prostor", ali isto tako ne može biti ni bošnjački, već prostor Bosne i Hercegovine i sviju nas koji živimo na ovom tvrdom kamenu. Bio bio sretan da Stolac bude putokaz za cijelu Bosnu i Hercegovinu u smislu rješavanja svih nesporazuma Bošnjaka i Hrvata, i da od grada slučaja postane grad zajedništa i suživota, grad po mjeri čovjeka. Naravno, kako bez Srba nema Bosne i Hercegovine, a imajući u vidu da su Srbi prije rata činili više od 20 posto stanovnika općine Stolac, kompromis se mora naći i sa njima i oni će uvijek biti dobrodošli u Stocu.
