Trojka između čekića i nakovnja: Odbaciti američki dogovor s Dodikom ili pogaziti obećanja o raskidu sa SNSD-om

Nakon što su u januaru krenuli u raskidanje partnerstva sa SNSD-om, stranke Trojke su uradile sve što su mogle da tu najavu pretvore u realnost, ali je to neslavno završilo.

Na kraju, od svih SNSD-ovaca bez pozicije je ostao samo Nebojša Radmanović, kojeg je u Kolegiju Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zamijenio Darko Babalj.

Stranke Trojke su tako platile cijenu svojih najava, odnosno samopouzdanja u poteze za koje nisu imali političku snagu.

Ukidanje sankcija je samo bio posljednji korak u dugoročnom procesu poraza za koji ne mogu kriviti nikoga osim svoje zvaničnike koji su imali tendenciju da najavljuju ono što ne mogu garantovati.

"Izdaja" stigla s neočekivane adrese

Međutim, ono što je posebno zanimljivo u cijelom procesu jeste da je proces pokrenut u januaru došao do neslavnog kraja dogovorom Dodika i partnera kojem su stranke Trojke neograničeno vjerovale - SAD-a.

Svi detalji dogovora između Dodika i administracije u Washingtonu nisu jasni, te ostaje da se vidi šta je sve SNSD predao kako bi svom šefu osigurao skidanje tega zvanog američke sankcije.

Ipak, sama činjenica da su sankcije ukinute, i to prije nego što je Dodik uradio nešto što se može smatrati ustupkom, govori da je Trojka dobila neočekivanu poruku od Amerikanaca, kojima su ustupili svoje bezgranično povjerenje.

Zvaničnici iz ove tri stranke su često naglašavale svoje dobre odnose sa zvaničnicima u Washingtonu, te su u svakoj prilici odlazili u SAD kako bi te odnose pokazivali u javnosti.

Ne treba tu, naravno, zaboraviti i činjenicu da je vlast na nivou Federacije BiH formirana nakon što je reagovao visoki predstavnik Christian Schmidt, i to u potezu koji je direktno pogodovao upravo strankama Trojke, koje su tako zamijenile SDA na ovom nivou.

Prema svim izjavama od januara do danas, zvaničnici Trojke su vjerovali i da imaju potpunu podršku u Washingtonu za eliminaciju SNSD-a iz državne vlasti, pa su u skladu s tim to i najavljivali, čak i kada je bilo jasno da, istini za volju zloupotrebom pravila, će SNSD uraditi sve da to spriječi.

Na kraju, američki dogovor s Dodikom je bila jasna poruka - SNSD mora biti partner svima, uključujući i strankama Trojke, koji žele da budu faktori na političkoj sceni u BiH.

Trojka ima dvije opcije, ali obje nose ogromnu cijenu

Kada se uzmu u obzir sve okolnosti, pred Trojkom stoje dvije opcije. Niti jedna od njih, barem pod pretpostavkom da i dalje žele biti za političkim stolom, ne dolazi bez ogromne cijene.

Stranke Trojke mogu da ostanu pri svojim principima i odbiju bilo kakvu saradnju sa SNSD-om. To bi bio principijelan, pa čak i na određen način moralan potez, ali bi doveo i do njihovog skorog odlaska s političke scene.

Jednostavnije rečeno, ovaj potez bi efektivno isključio Trojku kao partnera pred najvažnijim članom međunarodne zajednice, SAD-om, koji je dogovorom s Dodikom dao "novi život" SNSD-u.

U tom kontekstu, stranke Trojke ne moraju gledati daleko u prošlost da vide šta znači gubitak podrške Amerikanaca kada ste politička stranka iz BiH. Primjer SDA, koja je 2022. godine izgubila skoro sve poluge moći, govori o tome kako završe stranke kojima SAD više ne vjeruje i koje više ne vidi kao partnera.

Isto tako, mora se uzeti u obzir i da bi, u slučaju da očuvaju svoje principe, rizikovali da ih u međunarodnoj zajednici vide kao "blokatore" i kao prepreku za saradnju na nivou BiH. Jednostavno, i u tom kontekstu se paradigma u potpunosti promijenila, te je takav rizik sasvim realan.

S druge strane, Trojka može shvatiti "koliko je sati" i ekspresno okrenuti list po pitanju saradnje sa SNSD-om.

U slučaju da se odluče na taj potez, ostat će relevantan partner za Ameriku, ali će morati da pojasne svojim glasačima šta se desilo sa najavama kojima su obilježili prethodnih devet mjeseci.

Naravno, očuvati podršku Amerikanaca vrijedi mnogo, ali je ovim strankama i dalje potreban određen broj glasača kako bi imali demokratski kapacitet da učestvuju u donošenju odluka na nivou države.

U svakom slučaju, šta god da stranke Trojke odaberu, morat će se nositi s posljedicama.

Krivca će sigurno naći u promjeni pristupa SAD-a prema SNSD-u, ali bi mogli iz ove situacije naučiti lekciju da se u politici, a posebno u BiH, nikada ne smiju praviti apsolutne najave, a naročito kada u tom procesu morate zavisi od nečije dobre volje i kada za to nemate potpuni kapacitet.