Trenutak kada su američke sankcije shvaćene ozbiljno: Od ljudskih prava do pokajanja
Skoro 50 pojedinaca i kompanija iz BiH se nalazi na listi sankcionisanih zbog različitih razloga. No, pojedinci, a najčešće političari koji su završavali na crnoj listi SAD-a nikada do sada nisu javno pokazivali veliku žal zbog te činjenice. Naprotiv, većina njih je iskazivala i ponos što su sankcionisani, želeći se u svom političkom krugu predstaviti patriotom. Nerijetko smo slušali poruke kako je pojedincima čast što se nalaze na takvim listama.
Efekat sankcija je dug
To se dešavalo jer je prvi efekat sankcija bio da sankcionisani ne mogu dobiti vizu ili da ne mogu imati imovinu u SAD-u. A s obzirom da većina nikada i nije putovala ili planirana putovati u SAD te da nemaju imovinu u toj zemlji, sankcije su posmatrali potcjenjivački. Sve do nedavno.
Naime, početkom marta BiH je posjetila Anna Morris, pomoćnica sekretara za finansije SAD-a. Ona je tom prilikom, prilično u tišini, poručila kako se sankcije ne trebaju zanemarivati te kako njihova primjena može vrlo brzo značiti konkretne posljedice. A to konkretno su finansije.
Svi sankcionisani imaju bankovne račune, koji su im eksprenso pogašeni u svim bankama, intenzivnije u posljednjih mjesec dana.
"Ako sankcionirana osoba nema imovinu ili račune u SAD-u, za međunarodne i lokalne banke bilo bi rizično ako bi dozvolili ovim stranama da imaju račune kod njih. To je važno prenijeti finansijskom sektoru ovdje, da se sankcije povezane sa Bosnom i Hercegovinom ne odnose samo na sankcionirane osobe ili subjekte, nego nose rizik za svakoga ko podržava takve osobe ili subjekte. To se zove Uredba o materijalnoj podršci, a to znači ako finansijska institucija obavlja transakciju za sankcioniranu osobu ili subjekt u BiH, to znači da ta finansijska institucija ili banka izlaže samu sebe riziku sankcija. Nama je bilo veoma važno prenijeti ovu poruku bankarskom sektoru ovdje u zemlji kako bi oni shvatili eventualne posljedice sankcija", poručila je 7. marta Morris prilikom posjete BiH.
Od tog trenutka sve se promijenilo. Ne samo sankcionisane osobe, već i kompanije nemaju račune u bankama, a svako ko bi radio u pravcu da im se to omogući rizikuje sankcije. Tek od ovog trenutka američke sankcije su shvaćene ozbiljno. Tako od sankcionisanih iz entiteta Republika Srpska, koji je zbog toga u ogromnim problemima, slušamo priče o svjetskoj nepravdi, kršenju ljudskih prava i pokazivanju moći nad slabijima.
Iz entiteta Federacija BiH također dolaze poruke i žalbe kako sankcionisani ne mogu primiti platu, kako su ugroženi i slično. No, niko od sankcionisanih ne pokreće pitanje kako se skinuti s crne liste, odnosno kako promijeniti svoju politiku i sve ono što su radili, zbog čega su i završili na crnoj listi.
Šta kaže bivši direktor OFAC-a?
John Smith, pravnik i bivši direktor Kancelarije za kontrolu strane imovine (OFAC) američkog Ministarstva finansija još u augustu 2023. godine u razgovoru za RSE je govorio o posljedicama koje mogu uslijediti.
"U praksi, ove sankcije svakako imaju mnogo širi uticaj. One znače da će svaka američka kompanija ili banka, a iskreno, i svaka ozbiljna globalna kompanija, banka ili drugi entitet dvaput razmisliti prije nego što će poslovati sa vašom zemljom, jer postoji rizik zbog sankcija, zbog tih visokih zvaničnika za koje američke vlasti smatraju da su 'skrenuli sa puta'. Sankcije nikad ne implementira OFAC po svom nahođenju. One su generalno odluka kompletne vlasti. Kao i sa svim programima sankcija, OFAC-u je jedino dozvoljeno da djeluje u konsultaciji sa State Departmentom. A sve zavisi od više organa, ne samo OFAC-a kao odjela u ministarstvu finansija i State Departmenta. Sankcije se implementiraju nakon procesa koji vodi Savjet za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće, u kojem sve relevantne agencije vlasti sjednu za sto i odlučuju šta je najbolji sljedeći pravac djelovanja. OFAC određuje da li postoji dovoljno dokaza kao podrška sankcijama, a sa time moraju da se slože predstavnici ministarstva pravde. OFAC objavljuje i implementira, ali se radi o odluci cijele vlade", istakao je Smith.
Pokajanje i promjena
U konačnici, oni koji se sada pozivaju na kršenje svojih prava, sami sebi mogu pomoći i to tako što će promijeniti svoju politiku. Naime, postoje tri načina kako neko može biti uklonjen sa crne liste. Prvo, bilo koja osoba može da se suprotstavi sankcijama tako što se obrati saveznom sudu u SAD-u, gdje može pokušati ubijediti sud da OFAC nije imao dovoljno dokaza da ih sankcioniše. Ovaj način je veom atežak i vrlo rijetko završava uspješno.
"Drugi, mnogo realniji način jeste da sankcionisane osobe mogu odmah da kontaktiraju OFAC i kažu 'u redu, sankcionisali ste me zbog ove aktivnosti, neću više to raditi. Slažem se sa tim da ovo učinim, i pokazaću dokaze da biste mi trebali vjerovati kada kažem da sam promijenio svoje ponašanje'. Svake godine na stotine osoba se uklanja sa liste time što obećaju da će promijeniti svoje ponašanje, pa onda to i dokažu. Tako da, ukoliko ste podržavali trgovinu drogama, kršenja ljudskih prava, ukoliko ste podrivali demokratiju – u suštini trebate pokazati kako ćete promijeniti svoje ponašanje. Ponekad ljudi budu skinuti sa lista", kazao je bivši direktor OFAC-a.
Treći put na koji imena mogu biti uklonjena sa spiske je ukoliko programi sankcija evoluiraju. Ako SAD odluče da više ne moraju nametati sankcije nikome na Zapadnom Balkanu, Bosni i Hercegovini, ili bilo kojoj drugoj jurisdikciji, onda se taj program sankcija jednostavno ukida. Ukoliko je taj program završen, onda se i sva imena koja se nalaze na listi u vezi sa tim programom uglavnom uklanjaju.
S obzirom kako su sankcionisani do sada gledali na crnu listu, teško je zamisliti da se neko od njih obratio OFAC-u ili američkoj vladi generalno u pokušaju da dokaže svoju promjenu i dobru volju kako bi bio uklonjen sa liste.
Najplaćeniji youtuber u historiji za 26. rođendan poklanja 26 automobila: Ovo su uslovi
