Tetka Zilha: Kurban-bajrami iz mog djetinjstva su bili nešto posebno
Tetka Zilha ne radi u bilo kojoj, već u Narodnoj kuhinji "Stari Grad" u Sarajevu, kao šefica kuhinje. Za svoju humanost je dobila mnoštvo nagrada. Bez dana radnog staža, na humanoj osnovi je radila punih 15 godina. Za svoj posao kaže da je lijep, ali težak.
Ona dodaje da godinama nije provela ni Bajram, a ni ramazan u svojoj kući. Razlog za to je predani rad u Narodnoj kuhinji.
Tetka Zilha kaže kako joj to ne pada teško jer našla je vremena i zasukala rukave pa spremila baklavu svojoj porodici.
"Ja potičem iz Višegrada gdje smo svi naučeni da radimo. Od malih nogu, eto sa nekih šest godina znali smo šta je zekat, vitre, kurban, ramazan, hatme i mevlud. Komšijama smo kao mali dijelili kurbane, a komšije su nam imali običaj dati koju marku za to. Mi smo se otimali ko će kome nositi kurban koji se dijelio svim komšijama", prisjetila se tetka Zilha.
Ona žali što današnja omladina nema djetinjstvo kakvo je imala njena generacija. Kaže kako većina danas živi u zgradama, a da oni koji čak i žive u kućama ne žele da nažalost "prljaju" svoje dvorište klanjem kurbana.
"Kurban-bajrami iz mog djetinjstva su bili nešto posebno. Prvo se svim muškarcima pripreme košulje bijele, čiste i ispeglane. Onda ujutro sve muške ispratimo na Bajram namaz", kazala je tetka Zilha.
Nakon toga slijedi priprema bogate sofre na kojoj, kako kaže "nema čega nema", od pite pa sve do sarme.
"Ali nisu dali nama da diramo, drugo je vrijeme bilo. Tek kada se svi podmire, onda mi dobijemo. I sada mi je evo na pameti pita zeljanica, Jerišće pilav, pilav riža sa malo komada mase... Kada se muški vrate s bajram-namaza, majka je već, evo kao da je sada gledam na spratu u papučama, allahrahmetile ona je na ahiretu, dočekuje ih na stepenicama. Oni ulaze, a majka već kreće postavljati sofru. Obavezno tepsiju riže s mesom", rekla je tetka Zilha.
Prisjeća se i kako su kao djeca više voljeli rižu od mesa jer se riža čuvala, a "čuvalo se ono za što se para davala".
"Što se tiče kurbana. Mi smo već kao mali znali iskopati jamicu u dvorištu kod šljive, isto kao i sva djeca. S tekbirima se kurban izvede iz štale i onda mu lijepo babo peškirom koji je majka pripremila prekrije oči. Babo s abdestom počinje učiti dovu za klanje i lijepo kurban zakolje, a mi jamicu s motičicom zagrnemo", sjeća se tetka Zilha.
Kaže da su kao mali jedva čekali džigericu koju majka odmah ujutro spremi u tavi dodajući još u nju i rižu, a ubrzo nakon toga poslužuje se i jufka bureka.
"To su ti dani kojima bi se trebali vratiti. Iskoristila bih ovu priliku i pozvala sve ljude da pomognu ljudima koji nemaju. Pa svako od nas može tanjir pite ili čorbe odnijeti svom komšiji koji nema i koji je gladan", rekla je tetka Zilha.
Na kraju je kazala kako smo u BiH zadržali bajramsku tradiciju, ali da joj se ne sviđa što su mnogi, a posebne žene postali lijeni.
"Ja sam iz kuće gdje smo vazda radili, stvarali i zato i imali i za sebe i za drugog. Mi smo svi išli u gimnaziju, a svejedno smo znali do 12 sati čuvati stado ovaca i krava, pa u 13 sati ići u školu. I opet smo sve stizali naučiti", kazala je tetka Zilha.
Na kraju je pozvala sve ljude da onima koji nemaju novca uljepšaju ovaj Kurban-bajram. Kaže da je dovoljno izdvojiti samo 10 KM kako bi se nekome omogućio bajramski ručak.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
