General Perišić, koji je 1993-98. bio načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, optužen je pred Haškim tribunalom za pomaganje i podržavanje zločina nad nesrbima u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici od 1993. do 1995. godine, koje su počinile snage Vojske Republike Srpske (VRS) i Srpske Vojske Krajine (SVK). Po optužnici, Vojska Jugoslavije, Vojska Republike Srpske i Srpska Vojska Krajine bile su jedna armija pod kontrolom generala Perišića.
Svjedok odbrane Stamenko Nikolić, koji je u to vrijeme bio načelnik Uprave za sistemska i statusna pitanja u Saveznom ministarstvu odbrane, izjavio je da su oficiri Vojske Jugoslaviije, porijeklom iz BiH ili Hrvatske, bili upućivani na službu u vojske Republike Srpske i Republike Srpske Krajine posredstvom posebnih kadrovskih centara formiranih u Generalštabu Vojske Jugoslavije, po naređenju tadašnjeg predsjednika SRJ i Vrhovnog vijeća odbrane Zorana Lilića.
Osim tih oficira, prema riječima svjedoka, na službu u VRS i SVK odlazili su i dobrovoljci.
Nikolić je posvjedočio da su ti oficiri preko 30. i 40. kadrovskog centra GŠ VJ dobijali platu i ostvarivali "statusna prava", poput socijalnog, zdravstvenog i stambenog osiguranja, koja su prethodno stekli službom u VJ.
"Pripadnici VRS i SVK mogli su ostvarivati ista statusna prava kao i oficiri VJ", rekao je svjedok.
Oficiri su, po Nikolićevim riječima, odlaskom na službu u vojske bosanskih i krajiških Srba "izašli iz lanca komandovanja VJ, a ušli u komandni lanac VRS i SVK i tamo su raspoređivani na dužnosti, na šta VJ nije imala uticaj", prenosi B92.
U maju 1995., prema podacima tih kadrovskih centara, na službi u VRS bilo je 2.276 oficira, među kojima i 12 generala, a u SVK 925 oficira, uključujući i četiri generala.
Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Barni Tomas, penzionisani general Nikolić je potvrdio da je Savezno ministarstvo odbrane prije formiranja kadrovskih centara ocijenilo da za njihovo ustanovljenje "ne postoji zakonska osnova".
Podaci o oficirima upućivanim u VRS i SVK držani su u tajnosti, kazao je svedok, ali je negirao tvrdnju tužioca da su prema onima koji bi odbili da odu ili bi se sami vraćali bile preduzimane represivne mere.
Kao dokaz da su ti oficiri bili odvojeni od VJ, Nikolić je tokom svjedočenja naveo i to da su u jesen 1994. njima bile obustavljene plate, nakon što su vlasti u Beogradu uvele sankcije Republici Srpskoj zbog odbijanja Vens-Ovenovog mirovnog plana.
Svjedok je, međutim, potvrdio da su isplate bile obnovljene zbog ugroženosti porodica oficira, pošto mu je tužilac Tomas predočio dokument kojim je to od Generalštaba VJ zatrazio tadašnji komandant VRS Ratko Mladić.
Nikolić je precizirao da je 40. kadrovski centar GŠ VJ prestao da postoji krajem 1995., posle hrvatske operacije Oluja i kraha RSK, a da je 30. kadrovski centar, preko kojeg su oficiri upućivani u VRS, u martu 2001. ukinuo tadašnji predsednik SRJ Vojislav Koštunica.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
