INTERVJU / 'Sve dok bude Bosanaca, živjet će i bosanski jezik'
Prof. Haliloviću, od početka 90-ih, kako iz Hrvatske tako i iz Srbije traju osporovanja bosanskog jezika – označava se 'srpskim' ili 'hrvatskim'. Kako Vi reagirate na njih?
Evo je dvadeset godina, od knjige 'Bosanski jezik' (iz 1991.), otkako na osporavanja bosanskog jezika najradije reagiram radovima, knjigama i novim projektima. Kada je riječ o lingvistima u državama u kojima se koristi taj jezik (bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski), treba znati da ima onih koji uvažavaju 'drugo' i 'drugačije', a ima i onih kojima to ne polazi za rukom. Kad, naprimjer, M. Kovačević napiše da su od Makedonije do Slovenije samo 'srpski jezik' i 'srpski jezici', onda je najbolji odgovor dobra knjiga o bosanskom jeziku.
Mnogi nisu zadovoljni statusom bosanskog jezika na televiziji. Može li se govoriti o svojevrsnom kroatiziranju bosanskog jezika? To je, čini mi se, vrlo česta primjedba.
Da bi se u javnoj riječi promovirala ova ili ona norma, nije dovoljno imati normative, priručnike koji tu normu opisuju, predlažu. Lingvisti mogu kandidirati neka rješenja, manje ili više uspješna, ali su oni samo jedna od karika u lancu. Ako zakaže neka druga karika, ne treba osuđivati lingviste ni njihove knjige. I najbolji priručnici mogu ostati mrtvo slovo na papiru. Neka svi koji su odgovorni za javnu riječ obave svoj dio posla: političari, urednici, novinari...
Inače, po meni, u bh. medijskom prostoru nema govora o kroatiziranju bosanskog jezika. Kad neko na televiziji kaže 'netko', on samo govori svojim jezikom, uvažava normu hrvatskog jezika, on samo prakticira jedno svoje Ustavom zajamčeno pravo, ispunjava prostor svoje slobode. Od takvih bi imali šta naučiti oni koji nisu zadovoljni statusom bosanskog jezika na televiziji i drugdje i, umjesto da počnu prakticirati svoju, kakvu-takvu normu, u svojoj nemoći traže krivca na pogrešnom mjestu.
Na sarajevskim fakultetima je pravo šarenilo u tome šta se preporučuje studentima, ali i u javnosti, generalno. Zbog čega je, prema Vašem mišljenju, ovakvo stanje?
Već sam ponešto rekao o tome. Hrvati u ovome trenutku imaju tri-četiri različita pravopisa, u Srbiji ih je dva puta više. To je posve normalno, mnoštvo normi ima i svojih dobrih strana, znak je demokratičnosti, lingvističke zrelosti jedne sredine. Lingvisti, rekoh, samo predlažu rješenja, a norma je ono što od predloženog zaživi, ono što život prihvati.
I mene su pitali, mnogi: šta da radimo, mi smo sluđeni, ta i ta profesorica, doktorica, inspektorica kaže da Halilovićev 'Pravopis' ne valja, da u nastavi ne treba da se držimo tog pravopisa. Radite po njenom pravopisu, govorio sam im. Ja sam, sa saradnicima u 'Pravopisnoj komisiji', tokom tri ratne godine pripremio 'Pravopis', i ništa nikome ne namećem, niti ga kakva država gura, ali moje prijedloge i u BiH i izvan BiH slijede mnogi.
Evo je pet puta po tri godine otkako pojedini doktori i doktorice, u miru, prave zbrku, umjesto da sjednu i napišu nešto bolje, pa da studenti, nastavnici, građani imaju odakle birati. Jedino je kolega R. Bulić, s Filozofskog fakulteta u Tuzli, svojim pravopisnim priručnikom dao dragocjen doprinos pravopisnoj normi bosanskog jezika.
Problem jezika u BiH očito postoji, ne samo na nivou struke, lingvista samih, ali čini se ključnim da se i u toj oblasti treba upravo između pravopisaca postići konsenzus. Kako to uraditi?
U BiH je, zasad, samo jedan pravopisac. Još uvijek nemam s kime postići konsenzus, ali sam tokom pripreme drugog izdanja 'Pravopisa' uvažio sve konstruktivne primjedbe i prijedloge čak dvadesetak kolegica i kolega.
Prof. Midhat Riđanović je povodom 'Gramatike bosanskoga jezika' objavio i knjigu-kritiku pod nazivom 'Totalni promašaj', gdje se sugerira da ste nepismeni. Do sada nismo imali priliku čuti vaš komentar na ovo.
Kad otvorite rugalice koje spomenuti anglist piše povodom knjiga o bosanskom jeziku, vi vidite da ima jedan koji sve zna – i svi ostali, koji ništa ne znaju; da ima jedan koji stvara – i svi drugi, koji prepisuju; da ima jedan pismen – a da su svi ostali nepismeni; da ima jedan koji je planetarno poznat – a da su svi ostali samo lokalni anonimusi. Tu se ne iznose argumenti na poželjnoj, pripadajućoj, akademskoj razini, ne zapodijeva se stručna i naučna diskusija, naprosto zato što i nije cilj unaprijediti djelo, cilj je uniziti djelo i omalovažiti njegove autore.
Tu spomenuti kritičar pjeni, troši ogromne količine uzvičnika, tako da se i poneka suvisla primjedba gubi u kaljuži koju je zakuhao znalac koji bi, onako, usput, unaprijedio bosanski jezik zabranjivanjem knjiga, ukidanjem pravopisa, čak i ukidanjem 'č' i 'dž', što da ne, mnogi ih ionako ne znaju ni izgovoriti ni napisati. Šteta što nije stručnjak za bosanski jezik, pa da vidimo njegovu gramatiku bosanskog jezika.
Hoćete li nam predstaviti 'Slavistički komitet', kojim rukovodite? To je jedna novina rođena upravo na Filozofskom fakultetu na kojem predajete.
'Slavistički komitet' je bh. udruženje slavista, stručnjaka za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnosti BiH. Ovo strukovno udruženje osnovano je prije nepune dvije godine na Filozofskom fakultetu, a prošle godine primljeni smo i u 'Međunarodni slavistički komitet', zajedno s Kinom, Turskom i Španijom. BiH nije više jedina slavenska zemlja koja nema svoje slavističko društvo.
U naših desetak projekata s puno entuzijazma sudjeluju mnogi diplomci, postdiplomci i doktoranti, a uz nas su stali i brojni ugledni slavisti iz regiona i Evrope. Pokrenuli smo 'Biblioteku Bosnistiku', 'Bosanski jezički savjetnik', otpočeli s pripremama za 'Prvi bosanskohercegovački slavistički kongres' - www.slavistickikomitet.ba.
Radi afirmiranja bh. jezika pokrenut je i 'Bosanski jezički savjetnik'?
'Bosanski jezički savjetnik' je stručni servis namijenjen posjetiocima naše internetske stranice, nastavnicima, profesorima, lektorima, državnim službenicima... Desetak lingvista iz Sarajeva, Tuzle i Banje Luke svakodnevno će odgovarati, redakcijski, na pitanja u vezi s pravopisnom, gramatičkom i leksičkom normom bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, kao i na ona u vezi s funkcioniranjem jezika u trostandardnoj zajednici, kakva je BiH. Svaki pretplatnik porukom dobija odgovore, ima pristup cijeloj bazi podataka i druge pogodnosti.
Profesore Haliloviću, kako bosanski jezik konačno 'istrgnuti' iz dnevne politike, kada će on prijeći put od osporavanja do opće prihvaćenosti?
Kad god to dnevnoj politici ustreba, ona će se sjetiti jezika. Kad ustreba kakvo dobro sredstvo za homogenizaciju, za izbore. A što se osporavanja tiče, ona su šira, balkanska pojava. Nisu ni standardni makedonski, ni hrvatski, ni crnogorski, dočekani od susjeda dobrodošlicom. Neko negira genocid koji je počinio, neko bosanski jezik... Sve će, ipak, doći na svoje mjesto.
Bitno je ulagati u istraživanje bosanskog jezika, u savremene institucije, u projekte, u nove knjige, u podmladak. Samo je to važno. Inače, ne treba uopće dramatizirati. Bosanski jezik baštini tolike spomenike, tolike književne bisere, ima svoju prepoznatljivu normu. Bosanski jezik nije ugrožen, u svojoj hiljadugodišnjoj prošlosti nikada nije bolje stajao nego danas, a ima i budućnost – sve dok bude Bosanaca, živjet će i bosanski jezik.
Javnost zasigurno zanima kada će se pojaviti drugo izdanje 'Pravopisa bosanskog jezika'?
Do ljeta ove godine bit će spremno za štampu drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje 'Pravopisa', kao i četvrto izdanje mog školskog pravopisnog priručnika.
Na kojim projektima sada radite i i šta planirate u svom budućem radu?
Pored rukovođenja 'Općeslavenskim lingvističkim atlasom', kao i nacionalnim atlasom u ANUBiH, trudit ću se oko uključenja BiH u 'Evropski lingvistički atlas'. BiH je evropska zemlja kojoj je odavno mjesto i u ovom velikom lingvističkom pothvatu. Rukovodit ću i 'Slavističkim komitetom' i sudjelovati u realiziranju nekoliko njegovih projekata. Tu je i spominjano drugo izdanje 'Pravopisa', ali i još nešto, što bi moglo naročito zanimati Vaše čitaoce: pripremit ćemo 'Pravopis bosanskoga jezika' i u elektronskoj verziji. Time ću svoj 'Pravopis', besplatno, učiniti dostupnim svima koji govore bosanskim jezikom i žele ga konsultirati. Također, pokrenut ću i cijelu seriju 'dvosmjernih rječnika' s bosanskim u prvom dijelu. Eto, to su moji srednjoročni i dugoročni planovi.
Prvi dio intervjua: Prof. Senahid Halilović: 'Moja stranka je bosanski jezik'
