Stotine narkomana na metadonu, sve više mladih žena pije
"Ovisnost je bolest mozga. Nijedan mladi čovjek nije želio postati ovisan", naglašava u razgovoru za portal Klix psihijatrica Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije KS Snježana Marjanović-Lisac te dodaje da je marihuana najčešća droga kojom mladi počinju svoj put ka heroinskom paklu.
Veoma učestalo je eksperimentiranje s benzodijazepinskim preparatima (Lexillium, Apaurin, Xanax), a na putu ka ovisnosti mladi nerijetko posežu za speedom, amfeatiminima, alkoholom... Mali broj njih ostane samo na ovim opijatima.
Ovisnost o tabletama teška i komplikovana za liječenje
"U najvećem broju slučajeva tablete su pomoćna supstanca. Imamo mali broj pacijenata koji su ovisnici samo o benzodijazepinskim preparatima. Ta ovisnost je veoma teška i komplikovana za liječenje, a mladi ljudi to ponajviše vide od svojih roditelja. Mi lako posežemo za tim tabletama pod izgovorom da smo se iznervirali ili nasekirali zbog nekog problema. Najgore je što mladi ljudi misle da će nekom supstancom riješiti neki problem, nažalost, nisu svjesni da je to privremeno rješenje psihičkog stanja sa teškim dugoročnim posljedicama. Ako uzimate apaurin mimo liječničkog savjeta, on je vaša droga", kaže Marjanović-Lisac.
Najpoznatija i najučinkovitija metoda za heroinske ovisnike je metadonska terapija. Ovaj program spada u kategoriju "smanjenja šteta", jer se njime hronični heroinski ovisnici stavljaju pod zdravstvenu kontrolu, čime se reducira ili obustavlja zloupotreba droga te neutralizira žudnja za drogom.
Ipak, 30 posto narkomana se i uz metadon nastavlja drogirati. Međutim, značajno je da rjeđe uzimaju heroin, ne uzimaju intravenozno, a smanjuje se širenje hepatitisa i HIV-a. Ipak, ima i zloupotreba metadona.
"Naši korisnici svaki dan dolaze i piju metadon u zaštićenom obliku pod kontrolom ljekara, ali ima određeni broj njih kojima dajemo metadon da nose kući. Vjerovatno određena količina tog metadona završi na crnom tržištu, mislim da se radi o maloj količini, ali na policiji je da to riješi", kaže Marjanović-Lisac.
Najteže, ali najvažnije je uključiti ovisnika u neki vid liječenja. Onog trenutka kada on na to pristane ulazi u dugotrajan, komplikovan i doživotan proces. Prema riječima Marjanović-Lisac, procenat izliječenih se povećava, ali je velik i procenat povratnika.
Zabrinjava činjenica da se sve više mladih ljudi i mladih žena odaju alkoholu te da sve ranije počnu eksperimentirati i sa drugim opijatima. Najvažnije je to prepoznati u ranom periodu. Međutim, i škola i roditelji tu prave veliki propust.
Stanovnici traže izmještanje Savjetovališta
"Ne postoji jedan razlog zašto neko krene s probavanjem neke supstance. To je skup nekih uzroka, od okruženja, utjecaja vršnjaka, psihološkog stanja, a isto tako ima dosta i porodičnog utjecaja. Nesređena porodična situacija, nedostatak komunikacije, otac ili majka alkoholičar", pojašnjava naša sagovornica.
"Kada se spomene narkoman, obično se to veže za nešto ružno i prljavo, za kriminal. Šta god se desi, narkoman je uradio. Naše društvo ima visok nivo stigme i diskiriminacije prema ovisnicima. Razumijem ja i građane, ali svugdje ima kriminala, svugdje se obijaju auta, a ne samo u ovoj ulici. Mi smo kontaktirali policiju i saznali da kriminal ovdje nije povećan u odnosu na druge mjesne zajednice", kaže Marjanović-Lisac i dodaje da je stigmatizacija narkomana jedan od najvećih problema našeg društva.
Dok se to ne riješi i cjelokupna zajednica ne pruži ruku ovisnicima, za njih nema uspješnog izliječenja.
