Tajna koja intrigira
11

Šta do sada znamo o famoznom Programu reformi za NATO i kome je Dodik pokazao dokument

S. H.
Članovi Predsjedništva BiH sa ambasadorima kvinte (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Članovi Predsjedništva BiH sa ambasadorima kvinte (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Malo je dokumenata koji su u tolikoj mjeri analizirani na neviđeno kao Program reformi za NATO koji je dogovoren u Predsjedništvu BiH. Opoziciji, medijima, nevladinim organizacijama i drugima ne preostaje ništa drugo no da suštinu ovog, ispostavlja se krucijalnog dokumenta, pokušavaju prozrijeti na osnovu informacija do kojih se dolazi na kapaljku.

A kapaljka postoji i postepeno cure informacije o tome kako se radilo na dokumentu, koliko je obiman, kako je pisan i slično. Tako je do sada poznato da je Program reformi sastavljen na 25 stranica. Novinar Senad Avdić od izvora u Predsjedništvu saznaje da je čak pisan na engleskom jeziku, a sada se pojedini političari iz RS-a javljaju izjavama da su imali uvid u dokument.

Dokument na engleskom jeziku?

Navedeni dokument tek treba uputiti u sjedište NATO-a i ministri vanjskih poslova svih 29 zemalja članica tog vojnog saveza će nakon analize reći je li taj dokument suštinski Godišnji nacionalni program (ANP), ali s drugim imenom, što potenciraju Željko Komšić i Šefik Džaferović kao potpisnici dokumenta, ili se radi o sasvim drugom dokumentu koji ne znači ANP, već partnerski odnos s NATO-om, što je verzija priče Milorada Dodika.

Sva trojica članova Predsjedništva BiH su izjavila da je dokument nastao u saradnji s timovima ambasada kvinte, tj. pet najjačih članica NATO-a (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Zanimljiv detalj se pojavio u javnosti, a to je da je dokument pisan na engleskom jeziku. To može imati smisla ako se zna da su u nastajanju dokumenta učestvovale ambasade kvinte. To također može imati smisla ako se računa na obećanje da će spomenuti dokument biti poslan u sjedište NATO-a sutradan nakon imenovanja VM. To znaci da neće biti potrebno vrijeme da se dokument s jezika naroda BiH prevodi na engleski. Vjerovat ćemo da su članovi Predsjedništva imali kvalitetne prevodioce i da su savladali materiju pisanu na engleskom jeziku.

Međutim, ukoliko se to ispostavi kao redoslijed događaja, nameće se pitanje prevoda na b/h/s jezik i striktno prikazivanje suštine s obzirom na ključne razlike u pogledu NATO puta.

Dokument (ni)je tajni

Prije tri dana Dodik je izjavio da u dokumentu nema ništa tajno i da ga je on pokazao nekima iz opozicije. Opozicija to negira, ali se javlja predsjednik DNS-a Marko Pavić, koji je dio vlasti u RS-u, tvrdnjom da je imao uvid u Program reformi. A uvid je mogao imati samo preko Dodika. Da li Dodik DNS doživljava kao opoziciju posebno je pitanje, ali je zanimljivo šta je i u kojem obliku prezentirano Paviću. On je u svojoj ocjeni bio štur na riječima, kazavši da će NATO reći o kakvom se dokumentu radi.

Ono što u dokumentu vjerovatno piše, što je bio Dodikov najveći uvjet, je da BiH neće postati članica NATO-a bez konsenzusa svih u državi. To za probosansku struju nije bilo sporno, već su insistirali godinu na usvajanju ANP-a, što se poslije pretvorilo u Program reformi, kako bi se u NATO poslao bilo kakav dokument koji će značiti korak naprijed.

Ukoliko NATO prihvati dokument koji se pošalje, stručnjaci za NATO integracije smatraju da će to biti ravno ANP-u i da će BiH ispuniti prvi korak na dugom putu kretanja kroz MAP ka toj organizaciji.

Alija Kožljak, donedavni ambasador BiH u NATO-u, je gostujući kod Senada Hadžifejzovića kazao da su neutemeljeni spinovi iz RS-a da se ovaj dokument može tumačiti na nivou saradnje BiH s NATO-om u rangu IPAP-a (individualni partnerski program) koji ima Srbija.

Naglasio je da je BiH od 2005. godine, kada je usvojen Zakon o odbrani, pa do danas usvojila desetine odluka koje su označile opredijeljenost BiH ka NATO-u. BiH je zvanično zemlja aspirant ka toj organizaciji i prema riječima Kožljaka nikako se u trenutnim okolnostima ne može vratiti u status IPAP-a. Da bi se to dogodilo, tvrdi da se mora mijenjati Zakon o odbrani i još niz odluka.

Kako god da NATO bude cijenio spomenuti dokument, jedno je sigurno. Jedna strana će biti ocijenjena kao politički heroj, a druga kao izdajnička i promašena politika.