Socijalna izolacija i marginalizacija migranata su početna faza njihovih nepoželjnih ponašanja

Socijalna izolacija i marginalizacija migranata su početna faza njihovih nepoželjnih ponašanja
82
E. M.
19.11.2019. u 09:28
89
komentara
82

dijeljenja
Socijalna izolacija i marginalizacija migranata su početna faza njihovih nepoželjnih ponašanja Foto: E. M./Klix.ba
Pogoršanje migrantske krize u Bosni i Hercegovini dolaskom zime te aktivnosti koje su poduzete u Unsko-sanskom kantonu u pogledu ograničavanja kretanja migranata iz kolektivnih centara, prema riječima psihologinje Lejle Šaćirović mogu izazvati nesagledive posljedice i mnogo veća devijantna ponašanja.
Migracija je kao društvena pojava povezana s promjenom socijalnih odnosa, navika, stečenih obrazaca ponašanja koji su kulturološki prihvatljivi u zemlji porijekla, a moguće neprihvatljivi u zemljama imigracije.

Uključivanje u novi sistem funkcionisanja nije nimalo lak i lako premostiv proces jer čovjek izlazi iz okvira naučenog funkcionisanja i ulazi u, prema svim aspektima, nepoznat sistem.

Šaćirović ističe da je ta pojava praćena dozom straha od nepoznatog te strahom od neizvjesnosti. Migracija sa sobom nosi i napuštanje stečenih socijalnih odnosa, jezičke zajednice, kao i napuštanje socijalnih uloga. Sve ove pojave zajedno utječu na identitet i stvaraju pritisak koji zahtijeva neophodnu transformaciju identiteta.

"Migranti su, u pravilu, drugog etničkog i kulturološkog porijekla u odnosu domaće stanovništvo te je njihov socijalni status uglavnom niži nego status domaće populacije, što zajedno dovodi do izloženosti predrasudama i diskriminaciji. Socijalna izolacija i marginalizacija je često posljedica pripisanih negativnih karakteristika kao i činjenice da nemaju jednaka legalna prava, što opet vodi ka institucionalnoj diskriminaciji", izjavila je Šaćirović.

Kolektivni prihvatni centri i uslovi u kojima migranti borave, kao i osobe s kojim taj prostor dijele, izabrani su tuđom voljom, što posebno može utjecati na razvijanje straha i neizvjesnosti iz koje, prema riječima psihologinje, može proizaći ponašanje nesvojstveno toj osobi u ranijem sistemu funkcionisanja, kao što je borba za opstanak, kršenje zakona radi preživljavanja i pronalaženja svog mjesta u masi ljudi sa sličnom ili istom sudbinom.

"Također, čovjek kao individua i čovjek kao pripadnik neke mase ne ponaša se na isti način. Naime, neke teorije smatraju da pripadnost masi ili nekoj grupi oformljenoj zbog istog cilja ili kao posljedica određenih dešavanja, zapravo, dovodi do osjećaja anonimnosti pojedinca i snažnih emocija, gdje na ponašanje utječu tri psihološka mehanizma: imitacija, sugestibilnost i cirkularna reakcija", dodaje naša sagovornica.

Pojašnjava da se kroz predrasude koje su prisutne kod dominantne grupe, kao što je domaće stanovništvo u pogledu migracija, mogu razviti osjećaji superiornosti, osjećaj da je podređena rasa mnogo drugačija, osjećaj opravdanog zahtjeva za privilegijama te strah i nepovjerenje zbog vjerovanja da podređena grupa ugrožava "domaćine".

"Da bi se riješila migrantska kriza s psihološkog aspekta, neophodna je participacija migranata u društvu. Dakle, migranti mogu riješiti psihološke i socijalne probleme samo ako se desi uspješna integracija u društvo. Uspješna integracija u društvo podrazumijeva adaptivnu integraciju koja znači učenje novih uloga karakterističnih za društvo u kojem su, instrumentalnu integraciju koja znači uključivanje migranata u privredne tokove radi održavanja privrednog sistema, solidarnu integraciju, što podrazumijeva prihvatanje i solidarisanje centralnih vrijednosti društva te kulturnu integraciju", zaključila je Šaćirović.
Prijavi grešku


Komentari (89)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...