I ovo je samo narodu da povladjuju, hapsenja se desavaju samo pred godisnjicu... Sramota, umjesto da su vec sviju pohapsili i zavrsili s tim, oni razvlace..

sipa je svoj dio odradila ... sad ide sud i politika koji će nam objasnit da ovi nisu ni bili tamo ... tako to kod nas ide, nažalost

Samo hapsite i da završimo jednom s tom pričom.

Zvao me jednom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, razgovaraju dva Širokobriježanina o nezapamćenom događaju prošle srijede, kad su sve novine i portali kao prvorazrednu senzaciju objavili kako je na prvoj finalnoj utakmici Kupa BiH na Pecari jedan čovjek - jedini na cijelom stadionu - ustao na bosanskohercegovačku himnu, dok je ostatak tribina po ustaljenom običaju u tim krajevima zviždao, ignorirao ili mahao hrvatskim zastavama. "Eto", požalio se jedan drugome, "opet smo ispali grad slučaj, a čovjek možda uopće nije iz Širokog." Čuli ste i vi za taj nečuveni incident, kad su televizijske kamere u prijenosu iz Širokog Brijega u jednom trenutku, dok se intonirala himna Bosne i Hercegovine, uhvatile sasvim nevjerojatan prizor: dok publika oko njega sjedi i zabavlja se zviždanjem ili dokonim čačkanjem po mobitelima, kao da s razglasa ide Tony Cetinski, a ne državna himna, jedan stasiti navijač stoji na nogama, u stavu mirno, pa se onako odoka čini kao da joj božeprosti odaje počast. Video je postao viralni hit - da je na Pecari kamerom snimljen sam Yeti, ili čudovište iz Loch Nessa, ne bi se o njemu toliko pričalo - pa se javljaju i oni što se kunu da je snimka autentična, i oni što sumnjaju da je riječ o montaži. Navalili u Široki tako i novinari saznati tko je "čovjek koji stoji na himnu", kriptozoolozi i kriptoantropolozi sa svih strana svijeta zauzeli busije na Pecari i vrebaju s dvogledima i kamerama ne bi li uhvatili zagonetnog Homo Erecetusa, a skeptici gledaju sa strane i vrte glavama, jer prije će na Pecari opet čuti himnu BiH, nego vidjeti mitološko Biće Koje Stoji. Cijela me zgoda podsjetila na događaj prije pet godina, kad su novine kao jednaku senzaciju objavile da je na izborima za predsjednika Republike Hrvatske u malom hercegovačkom mjestu Ravnom, prema službenim podacima izborne komisije, 99,72 posto birača glasalo za Milana Bandića, a 0,28 posto, odnosno jedan jedini birač, za Ivu Josipovića. Tko je tajanstveni Josipovićev glasač? - pitali su se tada jednako novinari, kriptozoolozi i stanovnici Ravnog, pa me cijela zgoda bila podsjetila na događaj pet mjeseci ranije, kad je u talijanskom Bagnoneu, malom toskanskom gradiću s dvije hiljade duša, izvučen dobitnik najveće premije u povijesti talijanske lutrije. Netko je dan prije izvlačenja u lokalnom kafiću kupio srećku koja mu je donijela nevjerojatnih stotinu pedeset milijuna eura, i u gradić su nagrnuli novinari otkriti tko je novopečeni bogataš koji može, prohtije li mu se, za mjesni nogometni klub kupiti Cristiana Ronalda. Sve otada cijela se Europa i Italija pitaju tko je taj sretnik: nepovjerljivo se u međuvremenu pozdravljaju stanovnici Bagnonea, mjere pogledima i čekaju da se milijunaš nekako oda, da napravi krivi korak pa da mu nagrnu u kuću rođaci, jer mali je Bagnone, svatko je svakome neki rod. Tako je valjda bilo i u Ravnom, samo što se tu čekalo da se konačno sazna tko jedini u mjestu nikome nije rod. Sretnik iz Bagnonea nije otkriven do dana današnjeg: rođaci i novinari već evo pet godina bezuspješno pokušavaju saznati njegov identitet, ali bez uspjeha. Zaključili su na kraju, baš poput one dvojice iz Širokog Brijega, da čovjek uopće nije iz Bagnonea. Neki je stranac, kako se čini, u prolazu popio kavu u njihovom lokalnom kafiću, umjesto kusura uzeo srećku i - jebiga. Kurčeva je to sreća. Koje su, najzad, šanse za tako nešto? Koje su šanse da pobjedničku srećku u lokalnom kafiću u malom, zabitom mjestu veličine i zabitosti Ravnog uzme stranac u prolazu, valjda jedini koji je tu zastao popiti kavu od rata do danas? Koje su šanse da se stranac zatekne u vašem gradiću kad su predsjednički izbori ili, štajaznam, finale Kupa? Valja nam na ovom mjestu definirati pojam "stranca". Lako je, naime, u Italiji: tko je, međutim, "stranac" u gradiću koji glasa za predsjednika strane države? A tko u gradiću u kojemu se zviždi himni vlastite? Je li stranac čovjek koji na finalnoj utakmici kupa stoji mirno na himnu zemlje u kojoj se utakmica - i za čiji, najzad, kup - igra, ili su stranci svi ostali oko njega? Zašto su onda svi ostali oko njega uopće na tribinama? Zašto navijaju da njihov klub osvoji taj kup? Što će im? I je li onda navijač Širokog zapravo samo onaj jedan jedini koji je na himnu ustao? Prije pet godina, sjetit ćete se, na istom su stadionu, na prvenstvenoj utakmici protiv Sarajeva, dvije manje grupice, hm, navijača ponosno su, jednu do druge, razvile dvije zastave stranih zemalja: jedna je bila zastava Vatikana, a druga - Trećeg Reicha. I tada je fotografija s Pecare obišla internet, samo što se iz nekog razloga nitko u Širokom Brijegu nije pretjerano ubio od potrage za "strancima", nitko se nije pitao tko su oni: čak ni širokobriješku policiju nije tada zanimao njihov identitet. "Eto", požalio se onda onaj Kožin, "opet je Široki ispao grad slučaj, a čovjek je možda stvarno iz Vatikana."

Tako je, odmah dati odgovor na hapsenje Nasera !

Samo hapsit srpsku stoku :))))))))))

Nikad nije kasno. Bravo, SIPA!