Ovo je napad učenika iz prigradskih tuzlanskih naselja, čiji su roditelji došli u Tuzlu kao izbjeglice, na objekte koje su građani Tuzle nekada gradili. Pravi Tuzlaci ovako nešto nikada nebi sebi dozvolili.

Jel ima neko ljubazan da nam pojasni šta hoće suniti šta šiiti a šta vehabiti? Ko vodi proteste i koji su im ciljevi?

Smrt fasistima SLOBODA NARODU BIH.Uskoro Bosansko proljece,ni u bijeloj djigari mesa ni u politicarima ljudi pm

PISMO POLICAJCIMA U TUZLI Ti si čovjek, Ja sam čovjek, Kada skineš uniformu, po čemu se razlikujemo? Mi nismo stranci, prijatelju moj, svi smo povezani. Nadam se da ćeš pročitati ovo pismo, mada ne vjerujem. Znam, imaš ti i drugih briga osim da čitaš članke na internetu. Ipak, zamišljam te, sada kad si došao kući sa dužnosti i kada više nisi policajac, nego sin, muž, otac i brat, i kada lakše možeš shvatiti da su danas pred tobom stajali muževi, sinovi, očevi i braća, žene, kćeri, majke i sestre. Možda ćeš reći da ti nisi nikoga udario. Možda i nisi, ali bio si dio grupe koja jeste i nisi ništa uradio da to zaustaviš. Možda ćeš reći da ste bili napadnuti. Ti si tada na sebi imao punu uniformu, zajedno sa kacigom, štitom i pendrekom. Ljudi pred vama su bili u kapama, jaknama i hlačama. Ne kažem da ste trebali napustiti mjesto koje vam je određeno da ga čuvate, ali zašto svaki put policija mora da upotrijebi silu, čak i na djeci? Mi nismo stranci, prijatelju moj, svi smo povezani. Sjećaš li se dječaka sa kojim si sjedio u srednjoj školi? Sjećaš li se djevojčice u koju si bio zaljubljen u osnovnoj? Sjećaš li se onog stidljivog klinca koji je svima pomagao oko zadaće? Sjećaš li se svog nastavnika fizičkog? Sjećaš li se svih ljudi sa kojima se tvoj život u nekom trenutu prepleo? Sada želim od tebe jednu malu uslugu. Želim da zamisliš bilo koga od njih u onoj masi koja je pred tobom stajala danas. Želim da zamisliš trenutak u kojem prepoznaš oči osobe do koje ti je nekada bilo stalo. Zamisli trenutak u kojem je prekasno da zaustaviš udarac i u kojem te oči za koje bi nekada bio u stanju sve uraditi pogledaju i prepoznaju. Taj se trenutak može dogoditi bilo kada, možda već sutra.

Ne dirajte mene, JA DOŠO NAKO SAMO DA LAJKAM