Sarajevski sebilj: Jedinstvena građevina čije se replike prave po cijelom svijetu
Mjesto odmora i osvježavanja za putnike namjernike
Sebilj ili sebil, riječ je arapskog porijekla i označava mjesto odmora i osvježavanja vodom za putnika namjernika.
Njegov nastanak seže daleko u historiju, do posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a.s.
Naime, Poslanikovom unuku Huseinu, njegovoj porodici i drugovima na putu do grada Kufe u pustinjskom mjestu Kerbela neprijatelji su presjekli put do vode, odnosno do obala Eufrata.
Nakon deset dana koje su izdržali gladni i žedni, neprijatelji su ih napali i sve pogubili.
Poslanikovom unuku Huseinu posvećeni su brojni sebilji izgrađeni u Sarajevu kroz historiju.
Sarajevo je imalo više od 300 sebilja
O historiji i značaju baščaršijskog Sebilja porazgovarali smo sa poznatim sarajevskim arhitektom i poznavaocom historije grada na Miljacki Mufidom Garibijom.
Garibija podsjeća kako je poznati putopisac Evlija Čelebija sredinom 17. vijeka, po dolasku u Sarajevo, opisao da je tada grad imao više od 300 sebilja.
Međutim, po dolasku u Sarajevo austrijskog vojskovođe Eugena Savojskog i njegovih vojnika, popaljeni su i porušeni brojni objekti, među kojima i svi sebilji.
Sarajevo će bez sebilja ostati sve do 1753. godine, kada je bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica vlastitim novcem izgradio i uvakufio zatvoreni sebilj na Baščaršiji.
"Tada je bio jedini sebilj zatvorenog tipa, izgrađen je nekoliko metara iznad današnjeg, a naslanjao se na stari vodovod Gazi Husrev-bega. U njemu su radile sebiljdžije koje su kroz prozore posluživale vodom putnike namjernike. Oni su za taj posao bili plaćeni", kazao je Garibija.
Sarajevo je bez sebilja bilo od 1850. do 1891.
Godine 1850. došlo je do požara na Baščaršiji, u kojem je sebilj oskrnavljen.
Potom su ga osmanlijske vlasti uklonile, nakon čega je Sarajevo jedno vrijeme bilo bez sebilja.
"Austrougarske vlasti su po svom dolasku 1878. godine shvatile kako je Sarajevu zaista potreban sebilj. Zbog toga su angažovale jednog od svojih najboljih arhitekata Josipa Vancaša. On je 1891. godine izgradio sebilj u presudomaurskom stilu sa tri stepenice i dvije česme", kazao je Garibija.
Sebilj rekonstruisan pred Olimpijske igre '84.
Današnji izgled Sebilj je dobio uoči održavanja Olimpijskih igara 1984. godine, kada su se gradske vlasti u Sarajevu i Zavod za kulturnu baštinu dogovorili da mu vrate autentičan izgled.
Sebilj je devastiran tokom ratnih razaranja od 1992-1995., da bi potom bio obnovljen 2006. godine.
Za rekonstrukciju Sebilja izdvojeno je oko 90.000 KM, a ekipu koja je izvodila radove predvodio je upravo naš današnji sagovornik.
Replike sarajevskog Sebilja moguće je pronaći i u Beogradu, turskom Rizeu, američkom St. Louisu...
"Čim se prave replike po cijelome svijetu, dovoljan je pokazatelj koliko Sebilj za Sarajevo zapravo znači", kazao je Garibija.
Stare Sarajlije pravile su ašuru od vode sa Sebilja
Po islamskom kalendaru danas je 3. dan mjeseca muharrema, a muslimani širom svijeta u sjećanje na Poslanikovu porodicu desetog dana muharema svake godine prave posebna jela.
"Desetog dana mjeseca muharrema je dan Ašure, pa je upravo iz tog razloga mnogo starih Sarajlija u jutarnjim satima mahsuz odlazilo po vodu na Sebilj i od nje pravilo jelo ašuru, jer se, po predajama, tog dana sveta islamska voda zem-zem miješa sa ostalim vodama", rekao je Garibija.
Golubovi su simbol Baščaršije
Garibija smatra da je ideja o uklanjanju golubova sa područja Baščaršije katastrofalna.
"Ako golubovi mogu imati svoje mjesto u Dubrovniku i Parizu, onda mogu i na Baščaršiji. Sebilj bez golubova i Baščaršija bez Sebilja i golubova ne bi bila to što danas jeste", naglasio je Garibija.
Dodao je kako su se i za vrijeme Jugoslavije u blizini Sebilja nalazile ćevabdžinice i restorani, pa njihovim vlasnicima i gostima golubovi nisu smetali.
