Sarajevska Beledija: Od nesuđene vijećnice do građevine koja je desetljećima izazivala jezu
No veoma brzo, vlasti u Beču su shvatile da Sarajevo neće biti provincija na granici carstva, te da će za gradsku vijećnicu biti potrebna mnogo veća i impozantnija građevina. Tako je Beledija, što znači "gradska kuća" na Turskom, ostala u sjeni mnogo veće i impozantnije sarajevske Vijećnice.
Beledija je tako postala gradski zatvor, posebno ozloglašen zbog zatvaranja antifašista i Jevreja za vrijeme Nezavisne države Hrvatske, ali i Mladih Muslimana nakon Drugog svjetskog rata.
Prije Drugog svjetskog rata, tu su zatvarani politički protivnici tadašnjeg jugoslavenskog režima, pa je tako Benjamin Finci, pripadnik zabranjene Komunističke partije uhapšen, a nakon mučenja bačen kroz prozor Beledije, s visine od deset metara. Slučaj je okarakterisan kao samoubistvo, a nakon Drugog svjetskog rata ulica između Vijećnice i Beledije je dobila ime upravo po Finciju.
Ustaške vlasti su Belediju koristile za zatvaranje, ali i mučenje pripadnika partizanskog pokreta uključujući narodne Heroje Vasu Miskina i Radojku Lakić. Svjedočanstva govore da zatvorenici nisu dobijali ni hranu, a toaleti su bili u katastrofalnom stanju.
"Moje saslušanje trajalo je 12 dana. Iz dana u dan, i za vrijeme saslušanja, tučena sam i mučena svakodnevno od agenata. Poslije saslušanja agenti su me, zato što nisam davala podataka, konkretnih, kakve su oni tražili, odvodili u podrum gdje su bili svedeni i drugi muškarci i žene... Ovdje se vršilo mučenje na taj način što su agenti otvarali jake i hladne tuševe, a poslije tuša išlo se ponovo na saslušanje, gdje su nastavili sa udarcima, a kada bi zatvorenik pao u nesvijest, vraćan je ponovo pod tuš. Jedan od načina mučenja bio je i stavljanje soli u usta zatvorenika", pisala je Štefica Belak prisjećajući se dana provedenih u Belediji.
Nove jugoslovenske vlasti su nastavile staru praksu, pa su tako u Belediji ponovo boravili politički protivnici i oni koje je tadašnji režim vidio kao neprijatelje, u prvom redu pripadnike Mladih muslimana uključujući i prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića.
Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća zatvor je raspušten, a vlasti nisu imale jasan plan koja će biti nova namjena zgrade. To su iskoristile neke sarajevske porodice, koje su se uselile u prostorije nekadašnjeg zatvora. Vlasti su u početku istjerivale neočekivane stanare, no kasnije su izdali trajna rješenja, pa su tako neki i dan danas žive u Belediji.
Godine 2004. zgrade Beledija je zaštićena kao kulturno naslijeđe grada Sarajeva, a prije dva dana gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić je objavila da je završen glavni projekat sanacije i restauracije fasade Beledije. Zgrada će obnovom dobiti novo lice i ponovo zasjati u onom ruhu kako je zamislio i njen kreator Karlo Paržik. Nakon desetljeća mračne historije, izgledno je da će sarajevska Beledija dobiti neku drugu, mnogo ljepšu ulogu.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
