Sarajevo, koje se oduvijek nalazilo na raskrsnici brojnih kultura i religija, osnovao je Isa-beg Ishaković. Napravljen na raskrsnici rimskih puteva, oduvijek je spremno širio ruke svim dobronamjernicima. U 16. stoljeću Sarajevo je bilo jedan od najbogatijih gradova na Balkanu, a zanatstvo i trgovina su se intenzivno razvijali.
No, u jednoj noći sve je nestalo. Austrijski princ Eugen Savojski je 1697. godine ušao u Šeher sa svojim vojnicima, opljačkao grad i spalio ga do temelja.
Prkosno Sarajevo se izdiglo iz pepela, zajedničkom snagom naroda koji su ga naseljavali, a u vrijeme osmanske vladavine, tačnije 1850. godine, Sarajevo postaje glavni grad BiH.
Poput djeteta, dobroćudno je širilo ruke svima. U kotlinu okruženu ponosnim planinama naselili su se i Jevreji prognani iz Španije, a u gradu se, osim džamija, grade i sinagoge te pravoslavne i katoličke crkve. Upravo u tom periodu sagrađena je Katedrala Srca Isusova, objekt koji je ponos Šehera.
Austrougari su sa sobom donijeli moderno doba. Izgrađeni su putevi, otvaraju se škole i fabrike, otvara se Zemaljski muzej, koji je danas, nažalost, zatvoren, gradi se Vijećnica, Narodno pozorište, bolnice, otvaraju se banke i Sarajevo poprima izgled modernog grada, a njim prolazi i prvi tramvaj (kojeg ovih dana baš i nema na ulicama grada).
Tokom Prvog svjetskog rata Sarajevo nije pretrpjelo veća razaranja, iako je neposredni povod bio atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franza Ferdinanda 28. juna 1914. godine.
U Drugom svjetskom ratu grad je pripadao dijelu Nezavisne države Hrvatske, a faktički je bio pod njemačkom okupacijom. Muslimani, Srbi i Hrvati su se ujedinili kako bi odbranili svoj grad, a akcija oslobađanja počela je 28. marta 1945. godine.
Opći napad i borba za oslobađanje grada koji je bio pod fašističkom čizmom počeli su 5. aprila 1945. godine u tri sata poslijepodne.
"Da bismo osujetili neprijateljsko izvlačenje potrebno je brzo dejstvo i zajednički napad svih naših snaga na sarajevski garnizon i najenergičnije dejstvo na komunikacije u dolini rijeke Bosne!" Ovom rečenicom izražena je upravo osnovna zamisao.
Uslijedila je žestoka borba, ali jedinstvo je pobijedilo i slomljen je otpor Nijemaca i pripadnika NDH. Probojem 334. puka obalom Miljacke do Marijin-Dvora u noći 6. aprila završene su ulične borbe u Sarajevu. Do zore je njemačka 181. divizija napustila svoja posljednja uporišta, a u međuvremenu preko Vraca i Mojmila u južni dio grada ušli su i pripadnici 5. crnogorske udarne brigade i Sarajevo je 6. aprila u 8:00 sati bilo potpuno slobodno.
Zapovijest Maršala Tita povodom oslobođenja Sarajeva
U višednevnim žestokim borbama na širem području Sarajeva, pod vrlo teškim uslovima planinskog zemljišta, naše trupe slomile su spoljne odbrane sarajevskog utvrđenog rejona i stegnuvši obruč oko samog grada, danas 6. aprila 1945. godine, na juriš zauzele i oslobodile Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine. Izražavam svoju zahvalnost svim borcima i rukovodiocima jedinica koje su izvojevale ovu sjajnu pobjedu. Neka je slava junacima palim za oslobođenje naše otadžbine! Smrt fašizmu - Sloboda narodu!
Međutim, 48 godina kasnije, historija kao da se ponavlja. Na Dan oslobođenja grada Sarajevo kreće u još jednu bitku. 6. aprila 1992. počela je opsada Sarajeva koja je trajala 1.425 dana. Grad je razrušen, ubijani su nevini ljudi, ubijana su djeca! Počinjen je kulturocid i uništeni su brojni brojni kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti.
Šeher se nakon rata ponovo izdiže iz pepela, i dalje je grad u kojem se isprepliću brojne kulture i grad koji pod svoje skute prima sve ljude. Sarajevo je danas moderan grad u kojem su obnovljeni objekti kojima se ponosi, grad u kojem su sagrađena nova zdanja koja impresioniraju svojom ljepotom, grad u kojem se muzeji zatvaraju, nekultura postaje kultura, grad u kojem se radna mjesta zatvaraju, a ulice postaju sve nesigurnije.
