SDP u Živinicama
0
Komentari (60)
Povratak na članak
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Ivan
prije 15 godina
Komunjare opet udaraju na najbolnije mjetsu u ustavu na Hrvate.Svi su se mogli uvijeriti u tvoje ponašanje dijelom jer je Sdp-ov tv urednik Bakir dio uklonio.Svi za Jerka.
almir_umihanija
prije 15 godina
gledaj Hasana Muratvoica najbolji nacelnikkk
bogatašica
prije 15 godina
Smrdi, smrdi SDP. Ma samo ih pogledajte u tim CRVENIM odorama,
kao da su stigli iz SSSR (čitaj: Rusije ).
Njihov slogan: \"država za čovjeka\" sa popratnom muzikom me podsjeća
na onu cirkusanersku komunističku pjesmu \"Uz maršala Tita...\"
Ovako uniformisano crvenilo i ta SDP pjesma ima još
i u Sjevernoj Koreji.
pisanje
prije 15 godina
član
Znanstvenog savjeta Arhiva ministarstva unutarnjih poslova i uprave; autor više
djela o suvremenoj povijesti Poljske (Mikolajczvk, dokumenti o poljskoj
sigurnosti\"...); Karei Bartošek, povjesničar, direktor smotre \"Nova alternativa\" [La
Nouvelle Alternative - Pariš), specijalist za Srednju i Istočnu Europu, autor većeg
broja djela {Praški ustanak 1945., Izbjeglice iz Srednje i Istočne Europe u
Francuskoj 1933-45, Proces Husaku, Praški arhivi 1948-68...)-, Jean-Louis
Margolin, profesor povijesti, docent na Provahsalskom sveučilištu, specijalist za
jugoistočnu Aziju (Singapur, nove industrijske zemlje...). Suradnici u zborniku su:
Remi Kauffer, specijalist za povijest špijunaže i terorizma (SSSR-a, Kine...);
Pierrre Rigoulot, istraživač u \"Institutut društvovne povijesti\" i urednik \"Bilježnica.
struka
prije 15 godina
\"Crne knjige komunizma\",* zbornika radova poznatih
većinom francuskih povjesničara i publicista o komunizmu kao
globalnom sustavu zločina, terora i represije.Uvod u zbornik navodi kao \"autore\" sljedeće specijaliste komunističkoga svijeta:
Stephane Courtois, direktor istraživanja u \"državnom vijeću znanstvenih istraživanja\"
i urednik smotre \"Komunizma\", specijalist za povijest komunističkih
zemalja i autor desetak knjiga (o francuskoj KP, holokaustu, strancima u
francuskom pokretu otpora...); Nicolas Warh, profesor povijesti i istraživač u
\"Institutu suvremene povijesti\", sovjetolog, autor pet knjiga na teme SSSR-a
(Staljin, kolektivizacija, tajna izvješća vlasti od 1921. do 1991....); Jean-Louis
Panne, povjesničar, autor više djela na teme radničkog pokreta i komunizma
(francuski radnički pokret, \"Solidarnošć\", Suvarin...); Andrzej Paczkowski,
zamjenik direktora \"Instituta političkih studija\" Poljske akademije znanosti,
zivoti
prije 15 godina
Odgovorna je i riskantna procjena koju autori iznose samo za
ljudske žrtve komunizma. Oni ih procjenjuju za:
.- SSSR na 20 milijuna umorenih i umrlih (od toga u vrijeme
\"dekulakizacije\", tj. gladi i terora u Ukrajini, 1932.-33.: 6 milijuna)
- Kinu na 65 milijuna, broj tih žrtava se povećava (posebice u
Tibetu)
- Vijetnam na 1 milijun
- Sjevernu Koreju na 2 milijuna
- Kambodžu na 2 milijuna, što je najmasovnije, jer je to bila lA
pučanstva
- Istočnu Europu na 1 milijun14
- Latinsku Ameriku na 150.000
- Afriku na 1,7 milijuna
- Afganistan na 1,5 milijuna
- Međunarodni komunistički pokret (kominterna, španjolski
građanski rat...) i KP koje nisu na vlasti na oko 10.000.
Ukupno su dakle ljudske žrtve komunizma procijenjene na oko
100 milijuna u 75 godina, od 1917. do 1992.
dno,dna
prije 15 godina
komunizam, koji je pretendirao na univerzalnost
za čitavo čovječanstvo, nema prava na tu pretenziju, jer svoj sustav
temelji na isključenju i fizičkom uništavanju čitavih dijelova društva,
kao npr. \"buržujske\" i \"kulačke\" klase (SSSR i Kambodža kao najeklatantniji
primjeri), a počesto i čitavih vjerskih i narodnih zajednica.
Autori knjig pitaju se, kako nazvati komunističke zločine:
\"politicid\", \"klasicid\", \"populicid\" ili kako predlažu češki autori
\"komunistički zločini\"?
grozote
prije 15 godina
komunisti su imali svoja, specifična \"oružja\": oni su često
koristili \"izgladnjivanje\" do smrti (i svagdje su striktno kontrolirali
distribuciju hrane!); primjer za to su Rusija, Etiopija, Mozambik...
- komunisti su deportacije koristili za čitave nacionalne, vjerske i
\"klasne\" skupine (\"kulaci\" u SSSR-u, građani u Kambodži i Kini;
Poljaci, Ukrajinci, Balti... Povolški Nijemci, Tatari, Čečeni, Inguši u
SSSR-u, Tibetanci u Kini15...).Ukupno oko 25 milijuna zrtava u 15 godina,
logisticari s.
prije 15 godina
Najdjelotvornije je bilo njihovo zauzimanje oko palestinskog terorizma:
tu su najviše pomagali i manipulirali pokretom dr. Haddada i
s njime Iličem Ramirezom Sanchezom - Carlosom, koji je surađivao s
Japanskom Crvenom armijom i s Frakcijom Crvene armije (Njemačka),
kao i sa službama brojnih komunističkih zemalja. Sovjeti su mnogo suzdržanije pomagali Narodnu frontu za oslobođenje
Palestine Georgesa Habacha, a najmanje Organizaciju za oslobođenje
Palestine Jasera Arafata.
gerila
prije 15 godina
Autori \"Crne knjige\" ističu da su 20-ih i 30-ih godina svi
komunistički pokušaji dizanja oružanih ustanaka propali, dok su
40-ih godina, najprije u uvjetima II. svjetskog rata, a onda i poslije
njega komunisti radili na organiziranju narodno-oslobodilačkih
pokreta, kombiniranih sa strategijom građanskog rat, tj. revolucije, i
tako od Francuske pa sve do Dalekog istoka.
Tako je partizanska i gerilska taktika dovela do osvajanja vlasti
oružanom silom u Jugoslaviji, Kini, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu,
Kambodži i Kubi.
Nakon II. svjetskog rata Sovjeti su, izdaleka ili neizravno, preko
Jugoslavije i Cehoslovačke, pomagali alžirsku pobunu i rat za
oslobođenje od Francuske.
zarobljeni
prije 15 godina
Teror zahvaća još jednu \"kategoriju\" građana: oko dva milijuna
sovjetskih građana, ratnih zarobljenika, vlasovaca, civila, koje su
1945.-47. zapadni saveznici vratili u SSSR.48 Najveći dio ih je otpremljen
u logore, a kazneni zakonik je tada bio izmijenjen: zarobljenici
su automatski kvalificirani kao \"izdajnici\", iako su cesto bili zarobljavani
zbog dezorganizacije i nesposobnosti Staljina i vojnih šefova na
početku rata. U ovu kategoriju spadao je golemi broj zarobljenih
stranih vojnika, koji su milom ili silom ratovali na strani Njemačke:
Talijani, Rumunji, Mađari, Francuzi, Hrvati...
bezdani
prije 15 godina
Zanimljivo je, iznose autori, da unutar partijske oponente likvidiraju
domaći komunisti i agenti NKVD-a, oni ih često prokazuju
policiji, a za vrijeme II. svjetskog rata nacističkim i fašističkim okupatorima.
Osim ovih žrtava Kominterne, teror zahvaća i imigrante
različita porijekla, koji su došli u SSSR: Fince, koji su došli nakon I.
svjetskog rata - 20.000 ih je poslano u logore; Armence, zatim
sredinom 20-ih godina talijanske i austrijske antifašiste47 kao
anarhiste,
smaknuca
prije 15 godina
U samom SSSR-u 1923. Đeržinski traži da Politbiro obveze
članstvo Partije na prokazivanje svih opozicijskih djelatnosti. Trocki
i \"grupa 46-orice\" tome se uzalud opiru...45 Tako dolazi do kriminalizacije
oponenata - stvarnih i izmišljenih - i do terora unutar same
Boljševičke stranke, koji autori analiziraju na osnovi svjedočenja i
sudbine hrvatskoga komunista Ante Cilige.
Teror se pojačava nakon Kirovljeva u. bo. jst. va (1934.), tisuće
\"trockista\" odvode se u logore Vorkute (Daleki sjever), a po logici
\"obiteljske odgovornosti\" supruge i djeca (iznad 12 godina) okrivljenih
i pogubljenih oponenata automatski su u. bij. ni. Taj unutar partijski
teror traje od 1937. do 1938., a u njemu je od 492 dužnosnika
Kominterne ub. ije. no njih 133 (27 posto).
oni
prije 15 godina
I na koncu, kad u SSSR-u teror počinje privremeno jenjavati kao
1953. nakon Staljinove smrti, sjećanje na nj funkcionira i dugo još
paralizira društvo. Tako se stvara sustav ustrašene, podaničke autoregulacije.Svi komunistički režimi imali su svoje specifičnosti, zavisno od
povijesnog naslijeđa i okružja, ali ove odrednice tvore matricu svih
njih, tvrde autori zbornika.
Lenjin je, pri koncu svojega života otkrio Gorkomu neke svoje
sumnje i nade. Jednu od njih Gorki je iznio 1924., u povodu
Lenjinove smrti: tada je Lenjin, milujući glavu nekog djeteta rekao
Gorkom sljedeće: \"Naša je generacija dovršila zadaću začuđujuću po
svojoj povijesnoj važnosti... Krvavost našeg života, koju su nametnule
okolnosti, bit će shvaćena i oproštena. Sve, baš sve će biti shvaćeno!\"
zlotvori
prije 15 godina
dok Lenjin
i Staljin osobno parafiraju liste za strijeljanje. Represija doseže svoj
najviši intenzitet 1937.-38., kad se u samo 14 mjeseci u 42 dobro
smišljene i organizirane akcije hapsi oko 1,8 milijun ljudi, od kojih je
u. bij. e. no njih 690 tisuća.
Sve je to rezultat pedagogije u. bija. nja. Bez nje ne bi bilo toliko
k rv nika, jer njih je trebalo \"odgojiti, uvjeriti\", njima je trebalo \"postati
jasno\", da žrtve nisu ljudi. Tako Visinski tvrdi, da \"buržuji nisu ljudi,
kulaci nisu ljudi, truli intelektualci nisu ljudi, oni su opasne, bijesne
životinje!\", a Sartre još 1952. godine piše: \"Svi antikomunisti su psi!\"