Rosensaft se novim tekstom obračunao sa negatorima genocida Greifom, Zurrofom i Vilanom
"Donošenje takve rezolucije bilo bi u potpunosti u skladu sa službenim međunarodnim danima sjećanja koje je Opća skupština odredila na holokaust (27. januar) i genocid u Ruandi 1994. (7. april), kao i na žrtve ropstva (25. mart), mučenja (26. juna, terorizma (21. augusta), djela nasilja na temelju vjere ili uvjerenja (22. augusta) i općenito genocida (9. decembra). Činjenica da Ujedinjene nacije to još nisu učinili za mrtve u Srebrenici sramotna je sama po sebi", piše Rosensaft.
On navodi da je Vilan genocid negirao možda u nastojanju da poveća potporu Srbije krajnje desničarskoj politici vlade Benjamina Netanyahua, i sada se pridružio neslavnim redovima poricatelja genocida u Srebrenici i postao dio, ili sebi dopustio da postane dio ,usklađene kampanje za remećenje i sabotiranje rezolucije UN-a i da se ne smije dopustiti da to uspije.
Rosensaft u tekstu navodi da su ubijanja u Srebrenici bila najekstremnija manifestacija "etničkog čišćenja" koje su provodili bosanski Srbi, a da je cilj bila svesrpska država koja se u novi vrijeme naziva "Srpski svijet".
Dalje Rosensaft podsjeća da je Srebrenica bila proglašena sigurnom zonom i da je nizozemski bataljon "sramotno predao" Srebrenicu i njene stanovnike pod kontrolu "bosanskih Srba koji su se predstavljali kao četnici, izraz korišten za nacionalističke srpske gerilske snage tokom Drugog svjetskog rata, pod pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, četnici su nemilosrdno i sistematski ubijali gotovo sve bošnjačke muškarce i dječake starije od 12 godina. Također su silovali Bošnjakinje, te prisilno deportirali oko 25.000 bošnjačkih žena, djece i staraca".
"I dalje, kao što sam napisao prije skoro četiri godine na ovoj platformi, mnoštvo poricatelja genocida u Srebrenici, uključujući sada i Vilana, oponašaju nojeve i otvoreno ignoriraju samo postojanje presuda ICTY-a i ICJ-a u očajničkom pokušaju da odbace oznaku genocida. Njihove izjave u biti podupiru revizionističku historiju koje veličaju počinitelje srebreničkih zločina poput Mladića koji se drže kao uzori širem Republike Srpske i Srbije", upozorava Rosensaft.
Navodi da je najistaknutiji negator Milorad Dodik te ističe primjere njegovog negiranja, koje označava ne samo ga laži nego i licemjerje.
"Njegovo poricanje genocida i drugi često se za podršku koriste izjavama ili spisima izraelskih akademika ili aktivista kao što su Gideon Greif i Efraim Zuroff. Greif je, na primjer, kontroverzni izraelski akademik s dosjeom o pretjeranim prosrpskim tekstovima koji je predsjedao samozvanom Internom istražnom komisijom o Srebrenici po Dodikovom nalogu. Kada su Greif i njegova komisija 2021. izdali krajnje lažno izvješće od 1.106 stranica u kojemu kategorički negiraju da je ono što se dogodilo u Srebrenici bio genocid, razotkrio sam besramnu 'manipulaciju istinom' u izvještaju i odbacio ga kao 'dokument koji zaslužuje biti prebačen na smetlište povijesti, korišten samo za demonstraciju moralnog pada pojedinaca — poslovično 'korisnih idiota', da tako kažemo — koji se bave poricanjem i iskrivljavanjem genocida", piše Rosensaft.
Rosensaft dalje pojašnjava stav Nehemiah Robinson, direktora Instituta za jevrejska pitanja Svjetskog jevrejskog kongresa, koji je priznat kao jedan od vodećih autora Konvencije o genocidu, i koji je smatrao da razmjeri mogućeg nisu odlučujući.
Rosensaft odbacuje i tekstove Efraima Zuroffa koji je također negirao genocid u Srebrenici.
Moralni imperativRosensaft: Mora se usvojiti rezolucija o Srebrenici, žrtve ne zaslužuju ništa manje
"Nakon što sam osporio Zuroffovu tvrdnju u The Times of Israel, ističući da je potpuno ignorirao stav ICJ-a da su “djela počinjena u Srebrenici” predstavljala genocid, kao i brojne odluke ICTY-a koje su dovele do istog zaključka, Zuroff je objavio drugi članak, ovaj put u The Times of Israel, navodno kako bi pobio moje kritike njegova stava. Samo što se opet studiozno propustio (ili odbio) pozabaviti brojnim sudskim odlukama. Jedini autoritet na kojeg se Zuroff poziva je historičar holokausta Yehuda Bauer koji je, prema Zuroffovim riječima, 'godinama inzistirao da se ono što se dogodilo u Srebrenici ne može kvalificirati kao slučaj genocida'. Prema Zuroffu, ako bi se ubistva u Srebrenici klasificirala kao slučaj genocida, 'taj termin bi bio potpuno ispražnjen od svoje sadašnje gravitacije i značaja, i izgubio bi svaki utjecaj koji još ima do danas'. Izuzetno poštujem profesora Bauera, koji je moj stari i dragi prijatelj, ali nakon što su Ujedinjeni narodi usvojili Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida 1948. i stupila na snagu 25 mjeseci kasnije, njezino tumačenje – i utvrđivanje što jest, a što nije genocid – postala je daleko više stvar sudova nego povjesničara. A ICTY je svoje odluke donio na temelju ispitivanja opsežnih dokaza i iskaza svjedoka", pojasnio je Rosensaft.
Rosensaft, ističe da Zuroff odbija prihvatiti da genocid nije apstraktan koncept podložan intelektualnoj ili filozofskoj sofistici i da je to pravni pojam koji je sada čvrsto ugrađen u međunarodno pravo.
"U potpunosti razumijem zašto bi Dodik i drugi u Republici Srpskoj željeli angažirati povodljive Izraelce da im pruže navodno 'jevrejsko' pokriće za njihovo poricanje genocida u Srebrenici. Međutim, ono što smatram posebno uvredljivim jest da su ljudi poput Greifa, Zuroffa i sada Vilana voljni to učiniti, očito bez ikakvih pitanja. Čak bi i beznačajna podložnost i ulizništvo trebali imati neke granice. Ukratko, verbalne emanacije različitih osporavača genocida u Srebrenici trebale bi biti odbačene kao 'pune buke i bijesa, koje ne znače ništa' - ili barem ništa što bi trebalo čak i izdaleka natjerati Opću skupštinu UN-a da oklijeva u usvajanju predložene rezolucije o Srebrenici. Neophodno je i zbog historije i zbog vladavine prava žrtvama i preživjelima srebreničkih užasa priuštiti dostojanstvo da međunarodna zajednica napokon formalno prizna zločin počinjen nad njima", zaključio je Rosensaft u tekstu objavljenom na Justsecurity.org.
Delije navijače Radničkog nazvali muslimanima, uslijedio njihov zanimljiv odgovor
