Za bošnjačko stanovništvo Vlasenice od 21. aprila 1992. godine dolaze krvavi dani, a odlaskom jedinica Novosadskog korpusa, domaće srpske paravojne jedinice započinju masovne egzekucije, silovanja, etničko čišćenje...
U jednom od najzloglasnijih koncentracionih logora Sušici i na kućnom pragu ubijena su 2.643 vlasenička Bošnjaka, a svoj vječiti smiraj na šehidskom mezarju Rakita pronašlo ih je tek 400.
Mnogi od nedužnih civila Vlasenice su nakon mučenja i surovih egzekucija zapaljeni, mnogi su prebacivani iz jedne u drugu masovnu grobnicu, a sve kako bi im se zauvijek izgubio trag.
Preživjeli vlasenički Bošnjaci govore kako su iza najmonstruoznijih mučenja, silovanja i ubistava stajale dojučerašnje komšije srpske nacionalnosti, koji su taj grad do augusta 1992. godine pretvorili u klaonicu niz čije su se ulice slijevali potoci krvi.
Upravo ta činjenica, navode preživjeli Vlaseničani, dočarava tragediju grada podno Viselca u kojem su komšije ubijali komšije samo zbog imena i prezimena.
Veliki broj zlikovaca iz 1992. godine i dalje je na slobodi. Jedni su na drugim adresama u Srbiji, dok ima i onih koje žrtve nezapamćenih zločina svakodnevno susreću na ulicama grada.
U Zaklopači, prigradskoj mjesnoj zajednici, u jednom danu su ubijena 62 mještanina, od čega petnaestero djece.
Zaklopača je danas napuštena i pusta. Šehidsko mezarje s desne strane puta, ako idete od Vlasenice ka Milićima, svjedoči o monstruoznom zločinu za koji nikad niko nije odgovarao.
Inače, samo trojicu zločinaca iz Vlasenice stigla je ruka pravde. Najprije je osuđen Dragan Nikolić Jenki, upravnik logora Sušica. Nikolić je priznao krivicu da je učestvovao u ubistvima, silovanju i mučenju bošnjačkih zatvorenika u logoru Sušica. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je na 20 godina zatvora u februaru 2005. godine, nakon čega je prebačen u Italiju na odsluženje kazne. Nikolić je pušten na prijevremenu slobodu 20. augusta 2013. godine.
Sud Bosne i Hercegovine je 5. februara 2010. godine za zločine protiv čovječnosti osudio Predraga Bastaha zvanog Car na 22 godine zatvora, a Gorana Viškovića zvanog Vjetar na 18 godina.
U Vlasenicu su se, 23 godine nakon nezapamćenih zločina, vratili samo rijetki stanovnici bošnjačke nacionalnosti. Preživjeli Vlaseničani uglavnom posjećuju šehidsko mezarje Rakita odakle se pruža pogled na fudbalsko igralište, gradske ulice, Viselac…Pruža se pogled na grad u kojem su im na svirep način ubijani najmiliji.
