Nismo ravnopravni kao prije rata, na tome radimo, ali nemamo ni problema. Krećemo se slobodno, bez osjećaja da smo građani drugog reda, školujemo se ovdje, liječimo se ovdje...Mislim da uspješnost povratka ovisi jednim, doduše manjim dijelom i od povratnika. Kada se vrate, treba da se vrate pravo i učestvuju u događanjima u gradu, da se pojavljuju na javnim mjestima, da konkurišu na radna mjesta u školama, zdravstvu, javnoj upravi (i bivaju i primljeni, malo-pomalo)....dakle da se nametnu kao punopravni građani i nauče ostale da ih tako i prihvataju. To su upravo i učinili dobojski povratnici, prestali su biti povratnici nego se ponašaju kao pravo domicilno stanovništvo, što i jesu. Pozdrav, Bošnjak iz Doboja

Slažem se sa tobom. Ima još problema za riješiti, ali ide na bolje. I mislim da pozitivne primjere treba podsticati i davati im podršku i svaku pomoć da bude još bolje, a ne svaku pozitivnu vijest primati sa nekom skeptikom. Činjenica jeste da recimo dosta ljudi iz Federacije i u tom Doboju imaju utisak da ih neko prijeko gleda-ima tu dosta predrasuda. Isto je i sa Srbima kada odu u Federaciju....Ekstrema ima svugdje ali kada poredimo sa vremenom neposredno poslije rata: bolje je, ne dovoljno dobro ali bolje. Mislim da političari svojim isrupima u medijima stvaraju klimu napetosti i netrpeljivostoi jer im tako odgovara. Ja sam stalno na putu u nikada, ama baš nigdje me niko nije mrko pogledao zato što sam ove ili one nacije. Zato ljudi, više se krećite po BiH i družite se sa svim nacijama, ne grize niko. Ekstreme pustite da budu ekstremni slučajevi ne dozvolite ima da dovedu do generalizacije u vašim glavama. To im i jeste cilj kako bi vladali.

Slažem sa da je Doboj pozitivan primjer suživota iako treba još puno toga odraditi prije svega na promjeni razmisljanja kod ljudi.Nema druge nego zajedno.Od nacionalizma i šovinizma se ne može živjeti! Svakako da je najlošija situacija u Istočnoj Bosni ali i istočnoj Hercegovini, Hem su svi siromašni,hem su radikalni!

Za Dobojlije- @za Srbin, Kako onda misliš graditi Bosnu ako ne želiš učiniti korak naprijed. Ja sam iz susjedstva i znam za golgotu Dobojlija, ali hvala bogu vjerujem da postoji pozitivno razmišljanje i kod komšija Srba. trebinje je druga priča, dole je centralna vlast imaginarna, a psihologija hajdučije tradicionalna. Trebaće puno vremena da domaći-autohtoni Srbi dođu do izražaja.

Nije to suzivot - to je zivot na silu; silom prilika kako se kaze; ljudi MORAJU; tamo su zivjeli; tamo im je imovina i sl. Svi bi oni rado prebacili svoju imovinu drugdje. Bio sam u doboju; radili smo iz firme automatiku za neku srpsku firmu dole. Kako su nas samo gledali njihovi radnici; zaprljani i zamrljani (fizicki poslovi; kamiondzije i sl.) dok smo mi (dvojica ili trojica) izlazili sa laptopima; mjernim instrumentima i sl. da modifikujemo mashine. Nisu nas tako gledali zbog svega toga nego sto smo Bosnjaci. Tesko, nakon genocida ocekivati od ljudi suzivot. Ja, primjera radi, bez kakve strojnice u avliji ne bih ni pomisljao zivjeti tamo. Nikad ne znas: danas komsija; sutra ti kolje familiju. Lose!

Grad sa najvećim brojem povratnika je Doboj. Primjer solidnog suživota, jedini grad u koji se vratilo i dosta mladih porodica sa djecom. Zašto niko ne dođe ovamo da to zabilježi. Nego se ide tamo gdje se vratilo 100-tinjak ljudi i posjećuje...ima u Doboju još da se poradi na većem zapošljavanju i promjenama u školstvu, ali napravilo se dosta pomaka i ljudie se druže, zabavljaju, rade skupa. Dođite i u Doboj Amerikanci, novinari...Da vidite suživota!

Dobra slika!