Nije to suzivot - to je zivot na silu; silom prilika kako se kaze; ljudi MORAJU; tamo su zivjeli; tamo im je imovina i sl. Svi bi oni rado prebacili svoju imovinu drugdje. Bio sam u doboju; radili smo iz firme automatiku za neku srpsku firmu dole. Kako su nas samo gledali njihovi radnici; zaprljani i zamrljani (fizicki poslovi; kamiondzije i sl.) dok smo mi (dvojica ili trojica) izlazili sa laptopima; mjernim instrumentima i sl. da modifikujemo mashine. Nisu nas tako gledali zbog svega toga nego sto smo Bosnjaci. Tesko, nakon genocida ocekivati od ljudi suzivot. Ja, primjera radi, bez kakve strojnice u avliji ne bih ni pomisljao zivjeti tamo. Nikad ne znas: danas komsija; sutra ti kolje familiju. Lose!