Nismo ravnopravni kao prije rata, na tome radimo, ali nemamo ni problema. Krećemo se slobodno, bez osjećaja da smo građani drugog reda, školujemo se ovdje, liječimo se ovdje...Mislim da uspješnost povratka ovisi jednim, doduše manjim dijelom i od povratnika. Kada se vrate, treba da se vrate pravo i učestvuju u događanjima u gradu, da se pojavljuju na javnim mjestima, da konkurišu na radna mjesta u školama, zdravstvu, javnoj upravi (i bivaju i primljeni, malo-pomalo)....dakle da se nametnu kao punopravni građani i nauče ostale da ih tako i prihvataju. To su upravo i učinili dobojski povratnici, prestali su biti povratnici nego se ponašaju kao pravo domicilno stanovništvo, što i jesu. Pozdrav, Bošnjak iz Doboja