Direktor BH MAC-a Dušan Gavran je naveo da između institucija za uklanjanje mina iz BiH i Hrvatske postoje usaglašena pravila rada na terenu, te, zajedno sa Slovenijom, postoji uzajamno priznati sistem certifikacije za deminere, a ti certifikati su priznati svugdje u svijetu.
To je, međutim, problem za Bosnu i Hercegovinu, jer veliki broj njenih deminera radi širom svijeta, a o njima ne postoji evidencija. Problem je što strane kompanije odvode ljude iz Bosne i Hercegovine u Afganistan, Sudan i drugdje.
Kako kaže Gavran, "imamo evidenciju o njima samo kad se desi nesreća".
I BiH i Hrvatska imaju velike kapacitete za deminiranje, ali oni nisu uposleni. Gavran smatra da se izlazi moraju tražiti na trećoj strani, kako bi se ovi kapaciteti, uz pomoć donatora, koristili u drugim zemljama.
Direktor Hrvatskog centra za razminiranje Zdravko Modrušan je tek nedavno stupio na ovu dužnost, a posjeta Bosni i Hercegovini mu je jedna od prvih od početka mandata.
On je ukazao na to da Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju veliku granicu, čiji je dio sumnjiv, te je zajednički cilj pronaći donatora kako bi se to područje razminiralo i granica postala sigurna sa obje strane.
Gavran je dodao da su već napravljeni zajednički projekti čišćenja granice, ali je problem nedostatak novca. On mogućnost vidi u tome što se Hrvatska približava EU te da se ovi zajednički projekti kandidiraju za finansiranje iz sredstava EU-a.
Direktor ITF-a Dorijan Maršič je govorio o tome kako je ITF organzacija koja se bavi prikupljanjem donatorskih sredstava, a Bosna i Hercegovina i Hrvatska su još uvijek u njenom najvećem fokusu.
Naveo je kako su u proteklih 12 godina rada ITF-a, od 320 miliona dolara koliko je ta organizacija sakupila, 152 miliona dolara implementirana u Bosni i Hercegovini, i to ne samo na deminiranju nego i na projektima rehabilitacije žrtava mina, upozoravanju, izgradnji kapaciteta bh. institucija i drugom.
