Antidemokratski procesi
83

Nizak izborni prag za veliku vlast pojedinaca ili kako se desilo da jedan čovjek čini jednu stranku

B. R.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
U Bosni i Hercegovini je poplava političkih stranaka, što institucije čini disfunkcionalnim i stvara konfuziju kod građana. Njihov broj nije odraz toga koliko je država demokratska. Naprotiv, izraz je antidemokratskih tendencija protiv kojih se mora boriti. Kako?

U Bosni i Hercegovini do prije nekoliko godina broj stranaka koje su bile dominantne mogao se izbrojati na prste jedne ruke. To su bili SDA, SDP, HDZ, SNSD i SDS. Stranačke nesuglasice, najčešće uzrokovane borbom za lične interese, za posljedicu su imale da pojedinci napuštaju navedene i formiraju svoje stranke. Podsjećamo koliko je političkih subjekata nastalo samo iz SDA i SDP-a.

To se dešava jer su oni, koji se odluče na na stvaranje svoje strank(ic)e, svjesni da zbog niskog izbornog praga, koji u Bosni i Hercegovini iznosi tri posto, imaju veliki izgled da će kao kandidati manje stranke biti izabrani na izborima. Taj izgled je utoliko veći ako su nositelji liste, što uglavnom jesu. Osim toga, s obzirom na nizak izborni prag i veličine stranke, nije nemoguće da se dobije i više od jednog mandata.

Već sada je na djelu situacija skoro da jedna osoba čini stranku - nema članstvo, stranački organi postoje samo staturano, ali ne i u stvarnosti.

Spomenuto dovodi do toga da veći broj takvih pojedinaca biva izabran u parlamente. Nije rijetkost da najviše od njih ovisi formiranje vlasti, a to uslovljavaju svojim preovladavajuće ličnim interesima. Zagospodare i dijelom institucija, jer određuju i ko će njima upravljati. Jasnih primjera za to je mnogo, a među njima je i Skupština Kantona Sarajevo, i to ne samo u aktuelnom sazivu.

Veliki broj stranaka, kandidata stvara konfuziju građanima. Konfuzija se odražava i u tome što se više ne uspijeva uočavati razlika između stranaka. Razlika i ne postoji zato što razdori nisu politički, ideološki, već su posljedica borbe za lične interese.

Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (UNSA), je među onima koji smatraju da se stranački sistem u Bosni i Hercegovini može poboljšati tako da izborni prag bude viši od tri posto.

"Jedna od korisnih izmjena u izbornom zakonodavstvu bi bilo povećanje izbornog praga na sedam posto u dva izborna ciklusa, nakon čega bi se cenzus automatski snizio na pet posto i ostao na tom postotku. Ovim bi se riješilo zarobljavanje institucija od stranaka (društva jednog lica) koje za 'ruku' dobijaju javne kompanije, institucije i ministarstva na upravljanje. Istovremeno bi se potaklo ukrupnjavanje političke scene i počelo bi ideološko profiliranje stranaka. Trenutno uopće ne vidim da na bilo kojem nivou imamo neku ideološku ili idejnu opoziciju. Riječ je o isključivo o 'političkoj' opoziciji. Šta vi mislite", napisao je profesor Turčalo.

Bosna i Hercegovina je pokazatelj da nizak izborni prag nije garancija da će država biti demokratska. Zapravo, to je pokazatelj demokrature koja podrazumijeva da je zemlja nominalno demokratska, ali u kojoj se ograničavaju slobode. Ovakav oblik vladavine je svojstven bivšim socijalističkim zemljama.

U većini demokratski najrazvijenijih država dominiraju dvije stranke, jedna ljevičarska ili liberalna i jedna konzervativna. Između ostalih, to je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.