Komentari (10)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
Puno je nevinih ljudi stradalo u ovom prokletom ratu...
Branko Ćopić Lekcija iz zemljopisa Poslije godina ratnih u rodni dođoh kraj. Drumovi...Potok i njive... Voljeni zavičaj... Osnovna skola pod gajem ćuti, slika odavna znana, mnogo je puta gađana topom, često bombardovana. Uđem u razred... Tišina šumi... Slike po zidu bijelom... U ćošku tabla s parolom bojnom i globus - ranjen šrapnelom. Evo i stare računaljke, tu sam učio ja: četiri kruške plus dvije kruške i mudro dvaput dva. Redovi klupa. Ej ,tugo moja! Nema drugova znanih! Bezbroj imena po njima ćuti, nožićem urezanih.
hrabra sarajevska heroina koja se borila protiv stoke cetnicke koja ce ostati u nasim srcima
Zasuzi oko... I tiho kažem: "O Brane,druže mio, ti si u žaru narodnog boja zemljopis naučio. Kako si krasno lekciju znao, da ti se divi svijet! U ime naše divizije dajem ti ocjenu "pet"! Istina, bješe grešaka dosta, koje ti članak krase, a ja ti ipak "o d l i č n o" dajem, a greške primam na se". Sahranismo ga pod prvom jelom, gorom plotun zaječa. I tako Brane vječito osta na straži sred Grmeča... U školi stojim i s mnogo tuge čitam slova sa strane: "Ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane".
Otišli su mi drugovi davno u bojne bataljone, a ovdje,evo,kao da i sad njihove riječi zvone. Čitam imena... Na jednoj klupi urezan zapis sa strane: "Ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane". Sjećam se dobro garavog Brane, junak,srce viteško, sve mu je išlo, ali zemljopis - to je učio teško. Recimo,riječ je o Grmeču, kroz prozor on se plavi, učitelj pita, a Brane,zbunjen, dugo se češka po glavi: "Grmeč planina...Grmeč...on je..."- kradom se knjige laća- "on se prostire... molim,on se... od Ključa do Bihaća.
Tuk'o je švapsku diviziju. "Princ Eugen"se zove, gađao bunker, na juriš iš'o kod Bukve Okanove... Četvrta, zimska ofanziva, valja se poput džina: u noći sniježnoj mitraljez laje, iz magle grmi mina. Grmeč... Bolnica otstupa žurno... Na čuki - bitka prava: to Brane štiti ranjene borce i Švabe zadržava. Juriš po juriš... Ranjeni Brane uporno glavu diže, nišani mirno: planina ječi i zrno zrno stiže. U ranu zoru stigosmo i mi. Mraz je stezao ljuti. Po snijegu Švabe bezbrojne leže, na čuki - mitraljez ćuti.
On je šumovit...drvo...on je..."- i pero vrti u ruci- "po njemu rastu borovi,jele, i s njima-medvjed i vuci..." Učitelj gleda dječaka tužno. "Ovo ti najbolje nije!" A Brane sjeda,crven i zbunjen, i od nas oči krije... Davno je bilo... S tugom se sjećam djetinjskih dana zlatnih... Jednog ih dana s tutnjavom zbrisa požar godina ratnih. Pođosmo i mi za drugom Titom, skoči Krajina ljuta. U žaru boja dadosmo zavjet: "Nikad s Titova puta!" Drugovi moji iz školskih klupa slušam- dobro se biju, najviše čujem za mitraljesca, za Branu nišandžiju.
Nađosmo Branu: u krvi leži, umorno glava pala, a ruka čvrsto mitraljez drži - Švabe je zadržala. Kod njega nađoh bilježnicu, Branin rukopis teški: kvrgava slova, redovi krivi i bezbroj - more greški. "Mitraljez"- piše velikim slovom, a "Grmeč" - opet,malim, "Švabesu" - piše sastavljeno, zatim:"Rafalom Palim". Listam po svesci. odjednom,evo, čudnovat naslov sine, pisano krupno i pažljivo: "Opis Grmeč Planine". "Grmeč se stere dva dana hoda, gora i goli kam, dvaput ga prođoh sa brigadom, a sedam puta sam. On je bezvodan - i to piše - svakom dajem do znanja, tamo sam često kišnicu pio iz kakvog trulog panja.
Podosta ima skrovitih mjesta za mnoge bolnice naše, za borbu ima prekrasnih čuka, toga se Švabe plaše. S ljeve mu strane Sanica selo, ustaški "Alkazar", na nj smo krenuli na juriš, noću, pao je - jasna stvar. Sdesna je blizu Bihać stari, tvrđava ponosita, zauzesmo ga novembra petog, tu sam vidio Tita. Bogat je Grmeč, zapamti druže, drveta - prave strijele. U nizi rastu krošnjate bukve, a malo više - jele". Na kraju piše: "Rođena goro, tuđin juriša na te, a ja te branim do zadnjeg metka i daću život za te".
sve je to lepo prolazilo 20 godina kao laz za etnicki ocisceno muslimjansko Sarajevo i svet , cnn, bbc, da muslimanske seve i njihov vodja heranda nisu javno priznali da su oni snajperima pucali po ljudima koji su izasli na ulice kada su poginule i Olga i Suada i da su oni ubili Gorana i Admiru, mecima u ledja na samo 10 metara od srpskih polozaja, pre nego sto su uspeli da pobegnu na slobodan deo sarajeva u ljubav i slobodu!