Komentari na članak: Ne blijedi sjećanje na sarajevske heroine Suadu Dilberović i Olgu Sučić

BiH

Ne blijedi sjećanje na sarajevske heroine Suadu Dilberović i Olgu Sučić

Anadolija

05.04.2013.

komentara

dijeljenja

Komentari (10)

Povratak na članak

Prijava korisnika

NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.

SFRJ.

prije 13 godina

Puno je nevinih ljudi stradalo u ovom prokletom ratu...

thompson

prije 12 godina

hrabra sarajevska heroina koja se borila protiv stoke cetnicke koja ce ostati u nasim srcima

casperveseli

prije 13 godina

sve je to lepo prolazilo 20 godina kao laz za etnicki ocisceno muslimjansko Sarajevo i svet , cnn, bbc, da muslimanske seve i njihov vodja heranda nisu javno priznali da su oni snajperima pucali po ljudima koji su izasli na ulice kada su poginule i Olga i Suada i da su oni ubili Gorana i Admiru, mecima u ledja na samo 10 metara od srpskih polozaja, pre nego sto su uspeli da pobegnu na slobodan deo sarajeva u ljubav i slobodu!

SFRJ.

prije 13 godina

Zasuzi oko... I tiho kažem: "O Brane,druže mio, ti si u žaru narodnog boja zemljopis naučio. Kako si krasno lekciju znao, da ti se divi svijet! U ime naše divizije dajem ti ocjenu "pet"! Istina, bješe grešaka dosta, koje ti članak krase, a ja ti ipak "o d l i č n o" dajem, a greške primam na se". Sahranismo ga pod prvom jelom, gorom plotun zaječa. I tako Brane vječito osta na straži sred Grmeča... U školi stojim i s mnogo tuge čitam slova sa strane: "Ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane".

SFRJ.

prije 13 godina

Podosta ima skrovitih mjesta za mnoge bolnice naše, za borbu ima prekrasnih čuka, toga se Švabe plaše. S ljeve mu strane Sanica selo, ustaški "Alkazar", na nj smo krenuli na juriš, noću, pao je - jasna stvar. Sdesna je blizu Bihać stari, tvrđava ponosita, zauzesmo ga novembra petog, tu sam vidio Tita. Bogat je Grmeč, zapamti druže, drveta - prave strijele. U nizi rastu krošnjate bukve, a malo više - jele". Na kraju piše: "Rođena goro, tuđin juriša na te, a ja te branim do zadnjeg metka i daću život za te".

SFRJ.

prije 13 godina

Nađosmo Branu: u krvi leži, umorno glava pala, a ruka čvrsto mitraljez drži - Švabe je zadržala. Kod njega nađoh bilježnicu, Branin rukopis teški: kvrgava slova, redovi krivi i bezbroj - more greški. "Mitraljez"- piše velikim slovom, a "Grmeč" - opet,malim, "Švabesu" - piše sastavljeno, zatim:"Rafalom Palim". Listam po svesci. odjednom,evo, čudnovat naslov sine, pisano krupno i pažljivo: "Opis Grmeč Planine". "Grmeč se stere dva dana hoda, gora i goli kam, dvaput ga prođoh sa brigadom, a sedam puta sam. On je bezvodan - i to piše - svakom dajem do znanja, tamo sam često kišnicu pio iz kakvog trulog panja.

SFRJ.

prije 13 godina

Tuk'o je švapsku diviziju. "Princ Eugen"se zove, gađao bunker, na juriš iš'o kod Bukve Okanove... Četvrta, zimska ofanziva, valja se poput džina: u noći sniježnoj mitraljez laje, iz magle grmi mina. Grmeč... Bolnica otstupa žurno... Na čuki - bitka prava: to Brane štiti ranjene borce i Švabe zadržava. Juriš po juriš... Ranjeni Brane uporno glavu diže, nišani mirno: planina ječi i zrno zrno stiže. U ranu zoru stigosmo i mi. Mraz je stezao ljuti. Po snijegu Švabe bezbrojne leže, na čuki - mitraljez ćuti.

SFRJ.

prije 13 godina

On je šumovit...drvo...on je..."- i pero vrti u ruci- "po njemu rastu borovi,jele, i s njima-medvjed i vuci..." Učitelj gleda dječaka tužno. "Ovo ti najbolje nije!" A Brane sjeda,crven i zbunjen, i od nas oči krije... Davno je bilo... S tugom se sjećam djetinjskih dana zlatnih... Jednog ih dana s tutnjavom zbrisa požar godina ratnih. Pođosmo i mi za drugom Titom, skoči Krajina ljuta. U žaru boja dadosmo zavjet: "Nikad s Titova puta!" Drugovi moji iz školskih klupa slušam- dobro se biju, najviše čujem za mitraljesca, za Branu nišandžiju.

SFRJ.

prije 13 godina

Otišli su mi drugovi davno u bojne bataljone, a ovdje,evo,kao da i sad njihove riječi zvone. Čitam imena... Na jednoj klupi urezan zapis sa strane: "Ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane". Sjećam se dobro garavog Brane, junak,srce viteško, sve mu je išlo, ali zemljopis - to je učio teško. Recimo,riječ je o Grmeču, kroz prozor on se plavi, učitelj pita, a Brane,zbunjen, dugo se češka po glavi: "Grmeč planina...Grmeč...on je..."- kradom se knjige laća- "on se prostire... molim,on se... od Ključa do Bihaća.

SFRJ.

prije 13 godina

Branko Ćopić Lekcija iz zemljopisa Poslije godina ratnih u rodni dođoh kraj. Drumovi...Potok i njive... Voljeni zavičaj... Osnovna skola pod gajem ćuti, slika odavna znana, mnogo je puta gađana topom, često bombardovana. Uđem u razred... Tišina šumi... Slike po zidu bijelom... U ćošku tabla s parolom bojnom i globus - ranjen šrapnelom. Evo i stare računaljke, tu sam učio ja: četiri kruške plus dvije kruške i mudro dvaput dva. Redovi klupa. Ej ,tugo moja! Nema drugova znanih! Bezbroj imena po njima ćuti, nožićem urezanih.