Otišli su mi drugovi davno u bojne bataljone, a ovdje,evo,kao da i sad njihove riječi zvone. Čitam imena... Na jednoj klupi urezan zapis sa strane: "Ovdje je nekad učio školu dječak Desnica Brane". Sjećam se dobro garavog Brane, junak,srce viteško, sve mu je išlo, ali zemljopis - to je učio teško. Recimo,riječ je o Grmeču, kroz prozor on se plavi, učitelj pita, a Brane,zbunjen, dugo se češka po glavi: "Grmeč planina...Grmeč...on je..."- kradom se knjige laća- "on se prostire... molim,on se... od Ključa do Bihaća.