Monika Simonović je svaki dan premlaćivala ljude i tražila novac
Deronjić je jedan od prvih ljudi koji su dovezeni u zloglasni logor iz bolnice u Brčkom, gdje je bio na liječenju početkom maja 1992. godine.
"Osim ženskog imena Monika Simonović nije imala ništa drugo što je ukazivalo na to da se radi o ženi, odnosno, tada 16-godišnjoj djevojci. Imala je nešto u sebi što je vrlo teško iskazati riječima. Ne znam kako opisati tu ženu koja je htjela ubiti, zaklati, otimati... Sa njom su uvijek bila dva čuvara, jedan čupo Ivan, za kojeg mi znamo gdje je i ko je, tu je bio i Goran Jelisić, njen ljubavnik, a brat joj je bio upravnik logora (Konstantin Simonović). Neću pretjerati ako kažem da je dva-tri puta dnevno ulazila u hangar i birala ljude koje će tući. Ja sam bio očevidac mnogih događaja, ali jednog detalja se dobro sjećam. Na ulazu u hangar vjerovatno je htjela jednog čovjeka razbijenom flašom zbosti u stomak, ali kako se se sagnuo cijelo lice mu je isjekla. Njega više nismo vidjeli, možda je i ubijen. Ja nisam saznao više ništa o njemu", ispričao je Deronjić za Sarajevo-x.com.
Znali lokaciju gdje se nalazila zločinka Deronjić je bio svjedok mnogih ubistava u ovom logoru, a mnoga od njih je opisao tokom svjedočenja na suđenju Goranu Jelisiću u Hagu. Prenio nam je i svoja sjećanja kada je Monika Simonović svoj bijes iskaljivala na njemu.
"Početkom maja ja sam iz bolnice doveden u logor i bio sam u pidžami. U bolnici smo svi dobili otpusnice kao da idemo kući, međutim odvedeni smo na užasna mučenja. Sve su nas potrpali u kombi, vozač kombija se zvao Dragan i porijeklom je iz Bijeljine, ali to nije bitno, on nam ništa nije uradio. Umjesto kućama, nas osam je odvezao u Luku. U kombiju je bilo sedam muškaraca i jedna žena, Suada Nezirović. Kada sam došao tamo zatekao sam tadašnje pripadnike policije Dragišu Tešića, Petra Kaurinovića, Gorana Jelisića, Konstantina Simonovića...Tada me Monika Simonović ošamarila pitajući zašto sam u pidžami i tražila je novac. Svaki dan je ulazila, prislanjala nas uz zid raširenih nogu i tražila novac. Drago mi je da je napokon uhapšena iako smo i prije nekoliko godina znali lokaciju gdje se ona nalazi", rekao nam je Deronjić.
Silovali žene i djecu
Torture u logoru Luka prošao je i Fadil Redžić, predsjednik Udruženja logoraša Brčko distrikta, zajedno sa još nekoliko članova svoje porodice 8. maja 1992. godine. Torture i mučenja je prošao i na još nekoliko mjesta u okolici Brčkog.
"Zarobio nas je samozvani major Ljubiša Savić Mauzer. On je tog dana u jednom podrumu u logoru postrojio svoje ljude i rekao im: 'Danas nema zarobljenih!', što je značilo da trebaju pobiti sve u naselju Mujkići, gdje su otišli tog dana. Mauzer je isti dan ispred bolnice postrojio sve zatvorenike, sjećam se da je doktoru Muftiću udario nekoliko šamara. Jedan dio ljudi je poslat kući, jedan u Luku, a jedan dio je poslat u Brezovo Polje, mjesto iz kojeg niko nikada nije mogao izaći. I ja sam prebačen tamo. Svaki dan dvojica su nas ispitivala ujutro i popodne, a nakon ispitivanja odvozili su te ljude crnim mercedesom. Tukli su me i tada sam izgubio oko. U Luku sam doveden 17. juna i bio do 1. jula. Žene i djeca koji su ostali u Brezovom Polju su prebačeni u jednu prodavnicu namještaja kod Brčkog, gdje su ih silovali. U više navrata su silovali djecu pred roditeljima", ispričao nam je Redžić.
Međunarodnu potjernicu za Monikom su raspisale policijske agencije na osnovu naredbe Osnovnog suda Brčko distrikta, a uhapsili su je pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), Centra javne bezbjednosti (CJB) Banja Luka, i policije Brčko distrikta.
Žrtve koje su maltretirane tih ratnih dana u Brčkom se nadaju da će Monika Simonović napokon biti izvedena pred lice pravde i da će odgovarati za monstruozne zločine koje je počinila.
