Tužilaštvo smatra da je Mandić, ministar pravde u vladi Radovana Karadžića 1992. godine, počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zločin protiv čovječnosti.
“Iz iskaza svjedoka i materijalnih dokaza jasno proizlazi da je izvršen jednostrani i planirani napad na školu na Vracama, kojim je optuženi direktno rukovodio”, tvrdi Krnjić.
Prema navodima optužnice, Mandić je 6. aprila 1992. godine rukovodio napadom policijskih snaga tadašnje Srpske Republike BiH na Centar za obrazovanje kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova Republike BiH na Vracama, Sarajevo. Nakon napada zarobljenici su odvezeni na Pale, gdje su teško pretučeni te držani u zatočeništvu do 10. aprila 1992. godine.
Pored toga, Tužilaštvo je Mandića optužilo i da je, kao ministar pravde, od maja do kraja decembra 1992. godine bio odgovoran za funkcionisanje svih kazneno-popravnih ustanova koje su djelovale u tadašnjoj Srpskoj Republici BiH a koje su “imale sva obilježja logora”, te da “nije spriječio maltretiranja i kažnjavanja koja su njemu podređeni počinili u tim ustanovama”.
Tužilaštvo je kao svjedoke pozvalo niz bivših zatočenika iz logora Kula na Butmiru, te logora sa područja Vogošće, koji su se nalazili u dijelovima Sarajeva što su 1992. godine bili po kontrolom srpskih snaga. Tužilac smatra da su iskazi ovih svjedoka “vjerodostojni, decidni i podudarni”, dok iskaze svjedoka Odbrane naziva “više nego neuvjerljivim i proizvoljnim”.
“Slušajući njihove iskaze, više puta sam požalio što nisam i ja bio zatvoren u ovim ustanovama, s obzirom na to kako su imali dobre uslove”, rekao je Krnjić.
Krnjić smatra da mnogi od predočenih dokaza “potvrđuju nadležnost Ministarstva pravde tadašnje Srpske Republike BiH nad svim kazneno-popravnim ustanovama na njenoj teritoriji, a samim tim i krivičnu odgovornost optuženog za djela za koja se tereti”.
“Mandić je bio osoba koja je imala koncentraciju političke, civilne i vojno-policijske vlasti. Svi dokazi ukazuju na jasan zaključak da je počinio krivično djelo, te u skladu s tim predlažem da ga proglasite krivim”, rekao je Krnjić.
Tužilac je dodao da smatra kako prilikom određivanja visine kazne, Sudsko vijeće ne bi trebalo uzimati u obzir nikakve olakšavajuće okolnosti jer “one ne postoje”, dok s druge strane postoji “čitav niz otežavajućih”, od kojih je posebno istakao “bezobzirnost i upornost” iskazane prilikom izvršenja krivičnog djela.
“Smatram da će pravedna kazna biti kazna dugotrajnog zatvora”, zaključio je Krnjić i dodao da bi Vijeće, po izricanju presude, optuženom trebalo odrediti mjeru pritvora koji će trajati “do pravosnažnog okončanja procesa”.
Završne riječi Odbrana će izložiti 11. jula 2007. godine.
