Ko je Jani Anttola, Finac koji se borio u Armiji Republike Bosne i Hercegovine
Anttola je bio pripadnik francuske Legije stranaca, učestvovao je u mirovnoj misiji UNFPROFOR-a u Bosnu i Hercegovinu, nakon čega je bio i u Ruandi. Nakon povratka iz Ruande priključio se jedinicama Armije Bosne i Hercegovine. Nedavno je objavio knjigu "Father of One", koja upravo govori o Bosni i Hercegovini. Tim povodom je razgovarao za Klix.ba.
Šta se dogodilo, koji je trenutak prevagnuo da pristupite Armiji BiH vojsci?
"Bio sam u UNPROFOR-u u Sarajevu 1993. godine i vidio što Vojska Republike Srpske radi gradu. Četnici su možda mislili da je ispaljivanje artiljerijskih projektila u dnevne sobe ljudi dobra ideja, ali meni je to bilo užasno. Također, kao dio svojih dužnosti, morao sam presresti te izgladnjele civile koji su noću pokušavali prijeći aerodromsku pistu, pokušavajući napustiti grad. Bio je to ružan posao, s nekim tragičnim susretima. Tako da su moje simpatije samo otišle na bosansku stranu".
Kakvi su Vam dojmovi o Armiji BiH i njenim vojnicima ostali u sjećanju?
"Sjećam se koliko su vojnici bili prizemni. Obični momci, bez traga ekstremizma ili mržnje u njima. Niti jednom, idući u borbu, nisam čuo da je neko rekao nešto poput hajdemo ubijati četnike jer su Srbi. Imajte na umu, mnogima od njih su spaljene kuće i ubijeni članovi porodice. Naravno, u svakoj grupi imate nekoga ko je malo usijaniji, ali svi vojnici s kojima sam služio bili su dobri ljudi. Nekako je čak i bosanski smisao za humor bio sličan mom. Ono što me još uvijek boli je što sam se morao vratiti u zemlju koja dobro funkcionira. Vratio sam se u Finsku kako bih dobio besplatno obrazovanje. Momci s kojima sam služio nisu svi imali takve privilegije nakon rata".
Kako ste tada gledali na odluku o embargu, kojom je praktički onemogućeno naoružavanje Armije BiH i kako općenito ocjenjujete odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini tokom rata?
"Pretpostavljam da su zapadni lideri Bosnu vidjeli kao kompliciranu zbrku, pa je postojalo željno razmišljanje da bi, ako obuzdaju regiju embargom, borbe nekako čudesno prestale, ili polako utihnule. Također, u devedesetima je prag međunarodnog vojnog angažmana bio puno viši nego u ovom svijetu nakon 11. septembra 2001. godine, sada kada vlada neko razmišljanje "idemo-pokrenimo neki rat". Što je naravno bilo bolje, globalno gledano. Bošnjacima jeste naškodilo. U to vrijeme nisam puno razmišljao o politici, ali sam vidio jednostrane učinke embarga. A ako danas pogledate Ukrajinu, oni dobivaju vojnu podršku jer se evropske zemlje osjećaju ugroženima od ruske agresije. Ali devedesetih godina, ne vjerujem da su mnogi bili zabrinuti da će se rat iz Bosne preliti u Evropu. To je jadno, ali tako je bilo".
Pratite li aktualnu političku situaciju u BiH, šta mislite o njoj?
"Da, pratim vijesti. Meni je očito da tripartitni pristup s podijeljenim državnim institucijama ne funkcionira. To bi zahtijevalo tim sa zajedničkom vizijom i pristupom u kojem svi pobjeđuju. Ono što sada imate je šačica secesionista koji pokušavaju sabotirati budućnost svima. Naravno, ako se osoba izjašnjava kao Srbin, Hrvat ili Bošnjak, ima sva prava da to kaže. Ali niko ne može rasturati i dijeliti zemlju, bilo nekim političkim trikovima ili nasilnim sredstvima. Nije moj posao govoriti drugima kako bi trebali upravljati svojom zemljom, ali ako želite moje mišljenje, ono što Bosni treba je jedan jak nestranački vođa koji će držati nacionaliste pod kontrolom i ujediniti narod. Ali vaš podijeljeni federalni sistem takvom kandidatu ne bi dao ni šansu. Šteta jer u Bosni ima toliko potencijala upravo zbog njene bogate i raznolike historije. Kad bi se sve različite grupe jednostavno slagale jedna s drugom, a zašto ne bi mogle, kao što su bile u Jugoslaviji poslje Drugog svjestkog rata?, znam da bi država napredovala. Ekonomski, kulturni i društveni razvoj koristit će svima".
Što vas je inspiriralo da pišete o Bosni, posebno za knjigu "Father of the one"?
"Slučajno sam sreo ovaj par iz Srebrenice čija je priča zvučala vrlo zanimljivo. Dopustili su mi da to pokušam napisati. Dakle, to je fikcionalizirani prikaz o tome kako su preživjeli rat, ali glavni događaji i mnogi detalji također su istinito ispričani. Ipak, to nije bila knjiga koju je bilo lako napisati. Zbog težine teme, onoga što se dogodilo u Srebrenici, želio sam da naracija bude što istinitija, ali naravno, trebao mi je i prostor za kreativnost. Tako na kraju pokušavate spriječiti jedno da uznemiri drugo. Ali moja ideja je bila da, ako njihovu priču ispričam u obliku romana, ona može doprijeti do strane publike koja inače možda ne bi bila zainteresirana za Srebrenicu, niti znala mnogo o njoj. Dakle, mogao bih malo podići svijest. Neki čitatelji su već rekli da su saznali za to vremensko razdoblje. Stoga mi je drago da je to uspjelo. U svakom slučaju, kritike su bile sjajne, tako da mislim da je knjiga i kao književno djelo dobro ispala".
Koja je glavna tema knjige "Father of One"
"Da budem iskren, nisam razmišljao o temi dok sam pisao. Samo sam se koncentrirao na dobru priču i vjerovao da će kakve god teme imala, one će isplivati na površinu i da će ih čitatelji otkriti. Sada, gledajući rezultat, knjiga pokazuje kako ljudi, pojedinci, bez obzira na njihov nacionalni ili vjerski identitet, bivaju zarobljeni u ludilu rata. Zatim, u tim zastrašujućim okolnostima, tako je važno, čak i kada je teško, ostati human i imati suosjećanja za druge".
Da li biste voljeli da se vaše knjige prevedu na bosanski jezik?
"Pisac uvijek želi da mu se djela prevode na strane jezike. Napisao sam 'Father of One' na engleskom i objavljena je u Velikoj Britaniji. Ali siguran sam da bi našla čitatelje i u Bosni"
Jani Anttola autor priče “The Deserter”, knjige “Ohikulkijat”, te memoara “Mustat lesket” u kojima priča o jednom vodu Armije RBiH. Roman "Father of One" je dostupan na engleskom jeziku i može se pronaći na svim online knjižarama. Linkove možete pronaći na sajtu jani-anttola.com.
