Osudio odluku VSTV-a
35

Kees Van der Weide o presudi Debevcu: Dug je put do Brisela ako se nosioci funkcija ovako izvuku

N. V.
Kees Van der Weide
Kees Van der Weide
Drugostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) u Bosni i Hercegovini je nedavno donijela oslobađajuću presudu predsjedniku Suda BiH Ranku Debevcu u disciplinskom postupku koji se vodio protiv njega, a sve je analizirao nizozemski sudija Kees Van der Weide.

On je angažovan kao pravni ekspert za savjetovanje VSTV-a i sada je objavio analizu u kojoj kritikuje oslobađanje Debevca disciplinske odgovornosti.

Naime, Vijeće nije željelo okarakterisati neprimjerenim sastanak predsjednika Suda BiH i direktora OSA-e Osmana Mehmedagića zbog toga što ni jedna ni druga strana nisu znale da će se naći jedno drugom u društvu. Drugostepena komisija je ocijenila pak da je jedina mogućnost optuženom bila da se ponaša normalno uprkos iznenađujućim okolnostima, te da bi bilo neprimjereno prema Mehmedagiću ukoliko bi otišao.

"Ovo je izopačeni svijet! Čak i ako je za optuženog bilo iznenađenje to što se Mehmedagić ipak pojavio, nekoliko sati na sastanku sa ovom osobom kojoj se sudi na vašem sudu, loše je ponašanje. Prilično je smiješno ocjenjivati da bi ostanak na tom događaju bio jedino moguće ponašanje. Nije. Sudija može vrlo dobro, i trebao bi u ovakvim prilikama, objasniti da bi zajedničko prisustvo kompromitovalo Sud. Ovo nema veze s učtivošću, jednostavno takvo bi vam trebalo biti mišljenje sudije. Još jedna čudna primjedba je da predsjednik Suda BiH i direktor obavještajne agencije imaju svakodnevne profesionalne kontakte. Iako je u nekim vrlo specifičnim situacijama kontakt između dva službenika zakonom dozvoljen, princip podjele vlasti uvijek bi trebao prevladati", rekao je Van der Weide.

Govoreći o odluci Vijeća koja se odnosi na Debevčeve neprijavljene nekretnine u Španiji, Van der Weide kaže da oni "slijepo prate sve što se iznese bez potkrijepa, a kamoli s dokazima" aludirajući na tvrdnje Ranka Debevca da se sa bivšom ženom dogovorio prepustiti joj te nekretnine.

"Zapamtite, govorimo o nekretninama i navodnom dogovoru između razdvojenih supružnika! Ko bi se zaboga samo 'složio' (kako, kada, na koji način?) po takvom pitanju s onim s kim raskidate! Međutim, Vijeće prihvata samo ovu priču, ispričanu od bivšeg, i ponavlja da je teret dokazivanja na disciplinskom tužiocu. Da, jeste, ponovo potvrđujem, ali ne do smiješne mjere ovdje obrazložene. Kada se pokaže da je nekretnina upisana na ime tuženog, i to je bila početna tačka ovog slučaja, teret dokazivanja trebao bi preći na nosioca pravosudne funkcije koji ga jednostavno nije prijavio vlasništvo. Šta ako bi se uknjiženo vlasništvo nad nekretninom moglo uspješno osporiti u građanskim parnicama sa samo jednim svjedokom? To bi bilo ludilo. A kamoli, opet, da smo ovdje u slučaju koji je pod subsidijarnim pravom vođen parničnim postupkom. Nadalje, Vijeće dodaje da su namjere važne. Ne, nisu. Obaveza je podnošenje podataka o imovini i to je prekršeno. Teško je vidjeti da Vijeće ide do kraja samo sa 'pričanjem priča'. Toliko o izgledima za nadolazeći sistem verifikacije prijava imovine, kao preduslov za poboljšanje povjerenja građana u pravosuđe", naveo je Van der Weide.

Kada je riječ o žalbi UDT-a na poruke koje je optuženi uputio tužiocu koji je protiv njega vodio istragu, a odnose se na to da je istraga protiv njega nezakonita i neosnovana, nizozemski sudija ističe da je ipak riječ o alarmantnoj pojavi uprkos pozitivnoj odluci Vijeća.

"Ono što ovdje vidimo da osumnjičeni (u ovom slučaju predsjednik Suda BiH) naređuje tužiocu koje korake treba preduzeti i rekao joj je da se ponaša nezakonito. Ovo nema veze sa druženjem u pozadini zajedničkog rada u komisiji za pravosudne ispite. To je nedolično ponašanje za sudiju i ništa drugo", rekao je.

Zatim je iznio neke svoje generalne zaključke iz ovog predmeta:

  • Ono što su članovi ovog Vijeća radili je pretvaranje disciplinskog predmeta u krivični postupak, čime je ljestvica podignuta neprihvatljivo visoko.

  • Oni slijepo slijede ono što im je odbrana rekla, ne tražeći nikakvu dokumentaciju ili druge provjerljive podatke. Nadalje, Vijeće unosi subjektivno značenje "namjernog" ponašanja, što će dokazati disciplinsko tužilaštvo. Subjektivne namjere teško je dokazati, jer su one u glavi počinioca. Zbog toga u ovakvim slučajevima, namjere treba utvrditi obrazloženjem onoga što proizlazi iz činjenica. Činjenica je da postoje nekretnine, upisane na ime tuženog, koje nisu prijavljene. To je u najmanju ruku nemar. Činjenica je da je boravio zajedno sa osumnjičenim kojem se sudi pred Sudom. To je namjerno ponašanje. Činjenica je da je slao neprikladne poruke. Njegove izjave u ovim porukama su važne. Namjere proizlaze iz sadržaja.

  • Ovdje imamo ili odluku u kojoj je promašena poenta u disciplinskim predmetima ili članove Vijeća, koji su radili do vrlo upitne oslobađajuće presude jer je to ishod koji se morao postići od početka. Šta je gore?

  • Još je dug put do Brisela kada se nosioci pravosudnih funkcija izvuku sa ovakvim ponašanjem i ovakvim donošenjem odluka.